{"id":11652,"date":"2016-02-24T08:23:16","date_gmt":"2016-02-24T07:23:16","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11652"},"modified":"2016-04-01T10:30:21","modified_gmt":"2016-04-01T08:30:21","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-prije-stoljeca-narod-je-miran-i-dobro-se-ponasa-1853-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11652","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca prije stolje\u0107a &#8211; Narod je miran i dobro se pona\u0161a, 1853. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Nema poznatih podataka kada je, i je li uop\u0107e John Murray putovao po na\u0161im krajevima ili je mo\u017eda podatke skupljao iz postoje\u0107e litertature, ili je pak imao svoje ljude koji su putovali, ali je njegov vodi\u010d o\u010digledno pisan na osnovu podrobnog istra\u017eivanja, pa se zato jednim dijelom doima i kao putopis. No, bilo kako bilo, njegov \u02eeMurray&#8217;s Handbooks for Travellers\u02ee (Vodi\u010d za putnike po Turskoj) iz 1854. godine uklju\u010duje i podroban opis puteva, mjesta i hanova u Bosni i Hercegovini. Tako\u0111er treba napomenuti da su neki njegovi zaklju\u010dci veoma upitni (broj stanovnika, sastav, starost pojedinih arheolo\u0161kih nalaza itd.). Posebno su ovdje zanimljivi podaci o udaljenostima izme\u0111u pojedinih mjesta u Bosni, izra\u017eeni u satima putovanja. Priru\u010dnik tako\u0111er otkriva putniku kako na najlak\u0161i na\u010din da upozna zemlju i ljude. Ujedno preporu\u010duje da je najbolje putovati na konju, a da je potrebno povesti jo\u0161 jednog konja za prtljag. Treba odsjedati u hanovima, \u0161to je najjeftinije. O Mostaru ne pi\u0161e mnogo, a i ono malo \u0161to je napisano je proizvoljno i neta\u010dno.<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">[&#8230;] Od Nevesinjskog polja do Mostarskog, treba 8 sati. Mostar je glavni grad Hercegovine, koji se tako zove po lijepom mostu na rijeci Neretvi, \u0161to mu je i jedina znamenitost. U svakom drugom pogledu to je bezna\u010dajan grad. Ima 20 000 stanovnika, od \u010dega su polovina kr\u0161\u0107ani. Han je kao i ve\u0107ina hanova u ovoj zemlji. Narod u tom kraju je gotovo sav katoli\u010dke vjere, \u0161to se mo\u017ee pripisati blizini Dalmacije i bosanskim samostanima. Narod je miran i dobro se pona\u0161a, rekao je mudir, ali ja sam od nekih katolika s kojima sam razgovarao \u010duo da je takvo pona\u0161anje vi\u0161e posljedica straha nego ljubavi, jer malobrojni Turci u svemu vode glavnu rije\u010d.<br \/>\nNa sredini polja nalaze se stari nadgrobni spomenici; neki su u obliku sarkofaga, dok su drugi samo grubo klesano ravno kamenje. Tu i tamo se mogu vidjeti ra\u0161trkani kri\u017eevi na grobovima \u2013 neobi\u010dna mje\u0161avina sada\u0161njosti i pro\u0161losti. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] Nakon dosta neudobno provedene no\u0107i u jedinom hanu u gradu, oti\u0161ao sam rano u zoru do mudirove ku\u0107e. Iako jo\u0161 nije bilo osam sati, zatekao sam ga kako zasjeda sa cijelim med\u017elisom. [&#8230;] Uskoro nakon \u0161to smo oti\u0161li iz sela stigli smo na granicu Bosne i Hercegovine, koja je neozna\u010dena. Predio je, kako smo i\u0161li dalje, izgledao sve zeleniji i prikladniji za stanovanje. Predve\u010de smo se zaustavili u malom selu Vido\u0161ima [Vidosa], gdje \u017eivi stric mog pratioca iz lova, \u017eupnik. Po\u0161to je unaprijed poslao jednog od ne\u0107aka da mu javi o mom dolasku, on me je do\u010dekao vrlo srda\u010dno i pozvao da odsjednem u njegovoj ku\u0107i. Ne mogu ba\u0161 re\u0107i da je kuhinja bila luksuzno opremljena, ali \u017eupnik se jako izvinjavao \u0161to nije bilo mesa, pominju\u0107i kao izvinjenje \u010dinjenicu da ga rimokatolici ne jedu petkom \u2013 razlog koji jedva da stoji, jer ja sam stigao u subotu. Jaja i povr\u0107a, me\u0111utim, nije manjkalo. Povr\u0107e i lo\u0161 latinski izazivaju jaku \u017ee\u0111, tako da sam bezbroj puta tokom ve\u010deri bio prisiljen da ka\u017eem \u201cad salutem\u201c (Latinska izreka u zna\u010denju na zdravlje, u zdravlje \u2013 zdravica prilikom zajedni\u010dkog pijenja)<br \/>\nStari sve\u0107enik je izgleda bio vi\u0161e naviknut na ovoliko pi\u0107a nego njegov mla\u0111i pomo\u0107nik, koji je, prije nego \u0161to je ustao od stola, pokazivao nepogre\u0161ive znake da je dobro \u201cpotegao\u201c. I \u017eupnik i kapelan su imali brkove i plitak crveni fes, kojima se odlikuje njihova profesija. Kapelan je stekao izvjesno obrazovanje u jednom od bosanskih samostana, odakle je poslan u Rim, gdje je u svakom slu\u010daju stekao pristojno znanje italijanskog i nekoliko rije\u010di francuskog. &#8230; Nekoliko sati mi je trebalo do Livna, u \u010dijem predgra\u0111u se nalazi katoli\u010dki samostan. Misa je upravo trajala, ali ja sam na\u0161ao slobodnog gvardijana, \u201cOca Lorenca\u201c [Padre Lorenzo], i jednog od fratara. Ostaviv\u0161i me na neko vrijeme da \u010dekam u vrlo hladnoj sobi sa svodovima, ova dvojica su do\u0161la, no njihov prijem se nije mogao uporediti sa prijemom jednostavnog seoskog \u017eupnika. Samostan je za redovnike franjeva\u010dkog reda, kojih je bilo pet, osim starje\u0161ine. (&#8230;) Izuzev jednog mladog sve\u0107enika nje\u017enog izgleda i dobrog obrazovanja, bra\u0107a su bila mrzovoljna i neprijatna grupa. Tako je slabo prikriveno bilo nezadovoljstvo koje sam osjetio u neljubaznom \u201csicuro\u201c kojim su se udostojili da odgovore na moju molbu za krevet, da sam naredio da moj prtljag smjesta odnesu u najbolji han u gradu. Kako nisam dobio uslugu kod kr\u0161\u0107ana, zatra\u017eio sam pomo\u0107 muslimanskog kajmakama, kod kojeg su mi moja engleska krv i Omerpa\u0161ina bujruntija obezbijedile savjet i pomo\u0107. [&#8230;]<br \/>\nPrevod s engleskog: Tibor Vran\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nema poznatih podataka kada je, i je li uop\u0107e John Murray putovao po na\u0161im krajevima ili je mo\u017eda podatke skupljao iz postoje\u0107e litertature, ili je pak imao svoje ljude koji su putovali, ali je njegov vodi\u010d o\u010digledno pisan na osnovu podrobnog istra\u017eivanja, pa se zato jednim dijelom doima i kao putopis. No, bilo kako bilo,&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11653,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11652","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11652","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11652"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11652\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11654,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11652\/revisions\/11654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11653"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}