{"id":11664,"date":"2016-03-04T14:25:05","date_gmt":"2016-03-04T13:25:05","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11664"},"modified":"2016-04-01T10:29:47","modified_gmt":"2016-04-01T08:29:47","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-prije-stoljeca-vecera-kod-ishak-pase-1857-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11664","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca prije stolje\u0107a &#8211; Ve\u010dera kod Ishak-pa\u0161e, 1857. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Aleksandar Fjodorovi\u010d Giljferding (1831. \u2013 1872.) ro\u0111en je u Var\u0161avi. Poznati je ruski istori\u010dar i ideolog slavenstva, filolog, vrstan putopisac, poznavalac slavenskih jezika i strastveni istraziva\u010d starina. Ina\u010de je prvi ruski konzul u Sarajevu od 1856. godine, gdje se intenzivno zalagao za otvaranje ruskog konzulata u Mostaru. Njegova zasluga je uspostavljanje dobrih politi\u010dkih i kulturnih veza izme\u0111u BiH i Rusije. Proputovao je 1857. godine kroz Bosnu, Hercegovinu i Staru Srbiju nakon \u010dega je nastao ovaj njegov putopis. Na taj put on se otiskuje s bremenom ve\u0107 unaprijed stvorenih ubje\u0111enja i predrasuda, a jedno od njih je da je samo pravoslavlje izvorna slavenska vjera, pa mu otud onako opore ocjene Turaka i bosanskih begova, koji su mu bili nesimpati\u010dni. Na proputovanju za Sarajevo Giljferding je 15. maja 1857. godine stigao u Mostar gdje se zadr\u017eao pet dana. Opisao ga je detaljno, a naravno da je bio odu\u0161evljen Starom pravoslavnom crkvom. Posebice ga je zainteresirao Stari most. Za njega vezujemo podatak da je izazvao ogromnu zabludu o graditeljima mosta. Naime, ne vjeruju\u0107i da su takvu gra\u0111evinu bili u stanju izgraditi turski graditelji, u svoj dnevnik zapisuje kako u Mostaru postoji stari Rimski most. Ubrzo \u0161alje izvje\u0161taj ruskoj vladi u kome je stajalo da u Mostaru preko rijeke Neretve postoji \u201epredivan rimski most\u201c, a moskovski tisak objavljuje ovo kao senzacionalnu vijest. Osim toga svi strani konzuli u Rusiji prenijeli su to svojim vladama. Tako, Giljferding objavi tu neistinu, a italijanske novine jedva do\u010deka\u0161e te napisa\u0161e da je u Mostaru preko rijeke Neretve Ponte Romano, a austrijski tisak da u Mostaru postoji R\u00f6mer Br\u00fccke. Nakon toga su skoro sve onovremene razglednice Starog mosta u Mostaru nosile natpis Rimski most. Ovaj njegov putopis, izdat je u Sankt Peterburgu 1859. godine, a kod nas je preveden i objavljen 1972. godine u Sarajevu. <\/em><br \/>\n<em>Ovdje \u0107emo navesti samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici staging.cidom.org<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Zadesio sam se u Mostaru na Uskrs. \u0160iroka porta oko crkve bila je puna naroda. Do njega bogoslu\u017eenje nije ni dopiralo. Naro\u010dito mi je bilo \u017eao \u017eena. Siroma\u0161ne seljanke i ve\u0107i dio gra\u0111anki stajale su malo dalje, uza samu ogradu. Po srpskim crkvama \u017eene na bogoslu\u017eenju stoje odvojeno od mu\u0161karaca, na \u02eehoru\u02ee, skrivene od mu\u0161kih pogleda drvenim re\u0161etkama. Kako je mostarska crkva mala i tijesna, na horu ima vrlo malo prostora. Tako je ve\u0107ina parohijana i gotovo sve parohijanke na ovaj najveli\u010danstveni praznik mogla da prati bogoslu\u017eenje samo u toku litije na jutrenju. Srbi \u2014 obi\u010dni ljudi \u2014 iskrenom molitvom nadokna\u0111uju nemogu\u0107nost slu\u0161anja rije\u010di bo\u017eje. Ovu molitvu oni neprestano izgovaraju u sebi, \u010desto i poluglasno, prilikom stajanja u crkvi ili oko nje. Bogoslu\u017eenje prate veoma dostojanstveno i pobo\u017eno. Krste se svaki put kad \u010duju ime \u201eoca i sina i svetoga duha&#8221;, a i pri sve\u010danijim trenucima bogoslu\u017eenja. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Pravoslavna \u0161kola u Mostaru osnovana je 1854. godine blagodare\u0107i dobrovoljnim prilozima kupljenim u crkvi dugi niz godina. I ranije je tamo postojala nekakva \u0161kola, vrlo bijedna, smje\u0161tena u crkvenoj porti u gra\u0111evini koja danas slu\u017ei kao pojata za sijeno. Vodili su je ljudi koji ni sami nisu imali nikakvog obrazovanja. Dana\u0161nja \u0161kola ima \u010detiri odjeljenja i nju posje\u0107uje oko 200 eksternih u\u010denika. Jedanput godi\u0161nje odr\u017eava se u njenim prostorijama zbor cijele crkvene op\u0161tine da bi se sakupio potreban novac za izdr\u017eavanje ustanove. Svaki pojedinac odre\u0111uje pred zborom sumu koju namjerava dati za \u0161kolovanje svoje djece, a op\u0161tina ocjenjuje da li je visina priloga srazmjerna njegovom imetku. Ako se utvrdi da doti\u010dni \u0161krtari, tra\u017ei se jo\u0161. Ko nema djece u \u0161koli, prila\u017ee koliko ho\u0107e, i op\u0161tina mu ne mo\u017ee prigovarati. Od potpuno siroma\u0161nog \u010dovjeka ne uzima se ni\u0161ta, pa makar on imao ve\u0107i broj djece u \u0161koli. Od novca skupljenog ovdje, kao i od onoga koji se pola\u017ee na tas u crkvi za potrebe \u0161kole pla\u0107aju se u\u010ditelji i pokrivaju drugi rashodi. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] \u010citalac vidi da u glavnom gradu Hercegovine nema ustezanja me\u0111u pravoslavnim stanovni\u0161tvom kada je u pitanju umni razvitak i te\u017enja za prosvje\u0107ivanjem. U ovom pogledu Mostar daleko odska\u010de od svih drugih srpskih mjesta u Turskoj iako je njegova pravoslavna op\u0161tina daleko manja od one u Sarajevu, pa \u010dak i od op\u0161tina u drugorazrednim gradovima Banjoj Luci i Livnu. I u Mostaru ima nekoliko pravoslavaca trgovaca koje smatraju bogata\u0161ima, ali po na\u0161im shvatanjima trgova\u010dkog bogatstva njih bismo prije svrstali u kategoriju du\u0107and\u017eija. Vrlo mali broj njih putuje po robu u Trst. Ve\u0107ina ih kupuje robu u Sarajevu. Pored turske robe uzimaju i manufakturu austrijske izrade. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] Interesantno je primijetiti da se sva trgovina nalazi gotovo isklju\u010divo u pravoslavnim rukama. Doma\u0107i Muslimani u\u010destvuju u njoj vrlo malo. Oni potpuno izbjegavaju vo\u0111enje trgovine s Austrijom i trguju samo carigradskom robom ili doma\u0107im proizvodima (\u017eivotnim namirnicama i malobrojnim primitivnim produktima doma\u0107eg zanatstva). Katolici se uop\u0161te ne bave trgovinom. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] U Mostaru sam boravio dva puta: putuju\u0107i u Bosnu i vra\u0107aju\u0107i se iz nje. Potrebno je kazati nekoliko rije\u010di o tome kako sam u ovom mjestu proveo pet dana za vrijeme putovanja koje sada opisujem. Tada sam bio gost hercegova\u010dkog namjesnika Ishak-pa\u0161e. Da bi mi ukazao po\u010dast, poslao je preda me, na Bunu, svoga haznadara (a\u0111utanta) s oru\u017eanom pratnjom i konjem, na kome sam trebao u\u0107i u Mostar. Na ovom konju, lijepih oblika, bilo je paradno tursko sedlo vrlo visokog prednjeg i zadnjeg oblu\u010dja i kratkih uzengija. [&#8230;] Pro\u0111osmo \u02eeHad\u017einsku sofu\u02ee, velik \u010detvorougaoni kamen koji le\u017ei na ulazu u grad (ovdje Mostarci ispra\u0107aju had\u017eije koji svake godine masovno odlaze u Meku, a ovdje ih i do\u010dekuju na povratku sa njihovog pobo\u017enog putovanja po svetim mjestima). Pro\u0111osmo i tursko groblje, u kome primijetih vanredno lijep \u010dempres i jedan neobi\u010dan nadgrobni spomenik, ne\u0161to poput mauzoleja, \u0161to ga je podigao Ali-pa\u0161a<br \/>\nPro\u0111osmo i red du\u0107ana i popesmo se na uzvi\u0161enje na kome le\u017ei \u201emostarski grad&#8221;, okru\u017een povisokim bedemom sa pa\u0161inim \u02eedvorcem\u02ee unutra. Po ne\u010distim drvenim stepenicama, kroz \u0161palir dronjave posluge, provedo\u0161e nas kroz prljavo predsoblje, podigo\u0161e te\u0161ku suknenu zavjesu, koja slu\u017ee kao vrata u otmenijim turskim ku\u0107ama, i uvedo\u0161e u gostinsku sobu, u kojoj su, u \u010dast Evropejaca, postavili dvije fotelje. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] Kada smo se vratili iz crkve, morali smo u\u010diniti prvu zvani\u010dnu posjetu pa\u0161i. Ishak-pa\u0161a, kao u\u010dtiv doma\u0107in Tur\u010din, smatrao se obaveznim da poku\u0161a (mo\u017eda i neiskreno) da nas u tome sprije\u010di poru\u010duju\u0107i da \u0107e on prvi do\u0107i nama. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] Opisa\u0107u jednu takvu ve\u010deru, uvjeren da \u0107e i \u010ditaocu biti zlo. A kako li je tek bilo nama, koji smo izdr\u017eali \u010detiri ve\u010dere! Tek \u0161to je mujezin prou\u010dio ak\u0161am (dio ve\u010deri poslije zalaska sunca), pozva\u0161e nas pa\u0161i. On nas pozdravi i meni ustupi svoje mjesto (to je izraz ugla\u0111enosti kod Turaka). Trpeza je bila sjajno spremljena: srebro i bogat servis, nasred stola vaza sa cvije\u0107em, evropski svije\u0107njak. Oprasmo ruke i pa\u0161i doneso\u0161e nargile, a svakome od nas duga\u010dak \u010dibuk sa privla\u010dnim \u0107ilibarom mlije\u010dne bjeline. Sluga servira malu bocu sa mastikom (veoma jakom mirisnom rakijom). Mi se zahvalismo. Tada pa\u0161a uze istu takvu bocu, koja je bila pored njega, i umoli nas zamr\u0161enim frazama da ga ne prisiljavamo da pije sam. Bili smo pobije\u0111eni. Nalivaju nam mastiku i mi otpijamo nekoliko kapi. Tada pa\u0161a naliva sebi \u010da\u0161icu, uzima je u jednu, a \u010da\u0161u vode u drugu ruku i po\u010dinje govoriti o svome prijateljstvu i ljubavi prema nama. Potom ispija i rakiju i vodu, zamezeti ukiseljeno povr\u0107e ili komad mladog sira s jednog od tanjira, kojih je bilo mnogo pred svakim od nas za trpezom. Sada stade \u017eestoko vu\u0107i svoju nargilu. Njegovi gosti Turci (svaki put je kod njega ve\u010deralo po nekoliko povjerljivih ljudi ili odgovornijih \u010dinovnika) slijede njegov primjer: piju, mezete i pu\u0161taju oblake dima. Posluga mijenja \u010dibuke. Zame\u0107e se i razgovor.<br \/>\nHvala bogu! Pa\u0161a je ispio do dna bocu, navr\u0161io je odre\u0111enu mjeru, od koje nikad ne odstupa. Posu\u0111e i lule se sklanjaju i, ako je ve\u010dera po\u010dela, recimo, u 8 sati uve\u010de, \u010dorba se servira tek oko 10 \u010dasova. Apetit nam je, poslije pretrpljenih muka, poja\u010dan i jedemo sa sla\u0161\u0107u zalijevaju\u0107i jelo gustim, prili\u010dno oporim hercegova\u010dkim vinom, naro\u010dito serviranim za inovjerce. Pa\u0161a i ostali Turci ne piju uz jelo ni\u0161ta sem vode. Poslije \u010dorbe interval: opet se donosi nargila i dodaju lule, razgovor o\u017eivljuje, ali pa\u0161a nije vi\u0161e sentimentalan. Sada je raspolo\u017een za \u0161alu i tu je \u010desto nepristojan i prelazi granice u izrazu. Po\u0161to sam ranije opisao tursku trpezu, to sada ne\u0107u nabrajati jela. Nagla\u0161avam samo jedno: kod Ishak-pa\u0161e, koji ima odli\u010dnog kuvara, serviralo se za ve\u010deru oko 15 jela. Izme\u0111u jela pu\u0161io se duvan, po \u010demu mo\u017eete ocijeniti koliko je ovo djelovalo na ukus i koliko je trajala gozba. Prije pola no\u0107i ona se nikad nije mogla zavr\u0161iti. Poslije ve\u010dere pa\u0161a se pope na divan i tu se ponovo predade razmi\u0161ljanju i pu\u0161enju, a mi, posjediv\u0161i jo\u0161 5 minuta, ustasmo i po\u0111osmo na spavanje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Aleksandar Fjodorovi\u010d Giljferding (1831. \u2013 1872.) ro\u0111en je u Var\u0161avi. Poznati je ruski istori\u010dar i ideolog slavenstva, filolog, vrstan putopisac, poznavalac slavenskih jezika i strastveni istraziva\u010d starina. Ina\u010de je prvi ruski konzul u Sarajevu od 1856. godine, gdje se intenzivno zalagao za otvaranje ruskog konzulata u Mostaru. Njegova zasluga je uspostavljanje dobrih politi\u010dkih i kulturnih&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11665,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11664","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11664","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11664"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11664\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11666,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11664\/revisions\/11666"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11665"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11664"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11664"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11664"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}