{"id":11703,"date":"2016-03-10T11:59:06","date_gmt":"2016-03-10T10:59:06","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11703"},"modified":"2016-04-01T10:28:40","modified_gmt":"2016-04-01T08:28:40","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-prije-stoljeca-siromasniji-svijet-na-zapadnoj-strani-1861-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11703","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca prije stolje\u0107a \u2013 Siroma\u0161niji svijet na zapadnoj strani, 1861. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Jo\u0161 jedna knjiga vrlo temeljito opisuje na\u0161e krajeve i doga\u0111aje. Knjigu pod nazivom \u02eeHerzegovina or Omer Pacha and the Christian Rebels\u02ee (Hercegovina ili Omer pa\u0161a i kr\u0161\u0107anski pobunjenici) je 1862. g. znala\u010dki napisao Englez George Arbuthnot, a po\u010dinje najprije izvije\u0161\u0107em o autorovu putovanju Dalmacijom. Nakon toga putopisac opisuje doga\u0111aje s puta po Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji te opisima krajolika, gospodarskih, politi\u010dkih i inih prilika kako me\u0111u Turcima tako i me\u0111u kr\u0161\u0107anima Herceg-Bosne. Septembra 1861. godine D\u017eord\u017e Arbatnot boravi nekoliko dana u Mostaru, o\u010dekuju\u0107i da se pridru\u017ei Omer-pa\u0161i Latasu i turskoj vojsci koja se sprema da ugu\u0161i pobunu u Hercegovini.<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] \u010cekaju\u0107i odlazak generalisimusa (Omer pa\u0161e Latasa) u sredi\u0161te operacija, kuda me je ljubazno pozvao da ga pratim, zabavljao sam se lutaju\u0107i krivudavim uli\u010dicama Mostara, izu\u010davaju\u0107i razne vrste tursko-evropskog stanovni\u0161tva. Moji utisci o tom gradu, moram re\u0107i, nisu bili povoljni, mada je, \u0161to se \u010disto\u0107e ti\u010de, bolji od mnogih.<br \/>\nGrad le\u017ei na obje strane Neretve, u kanjonu koji se otvara u dvije nevelike ravnice na sjevernom i ju\u017enom kraju. Njegov isto\u010dni i ve\u0107i dio izgra\u0111en je na jednoj strmini, i u njemu je \u010dar\u0161ija, vladine kancelarije i ku\u0107e trgovaca i bogatijih stanovnika. U zapadnom dijelu stanuje siroma\u0161niji svijet, uglavnom katolici, i bavi se zemljoradnjom. Ba\u0161te, koje snabdijevaju grad povr\u0107em, s ove su strane i zemlja je plodnija, mada je mo\u010dvarna i izaziva groznicu. Na isto\u010dnoj strani zemlja je zdrava, pje- skovita i suha. Ku\u0107e su obi\u010dno male i neudobne, nemarno sagra\u0111ene i pokrivene kamenom plo\u010dom. Kao u Indiji, uvijek su okru\u017eene ogra\u0111enim prostorom \u2014 jer to se ne mo\u017ee nazvati vrtom \u2014 \u0161to daje gradu nepravilan i razvu\u010den izgled.<br \/>\nDu\u0107ani su maleni i slabo snabdjeveni, a ulice uske i krivudave, osim dvije glavne, koje su prili\u010dno \u0161iroke i idu paralelno u pravcu sjever \u2014 jug. Imaju izdignute staze za pje\u0161ake, grubo ura\u0111ene i pune stoke, kao \u0161to se i mo\u017ee o\u010dekivati na slikovitom Istoku. U gradu ima \u010dak trideset d\u017eamija i njihove munare daju mu lijep i slikovit izgled; d\u017eamije su, me\u0111utim, kao gra\u0111evine nesavr\u0161ene i nezgrapne u arhitektonskim detaljima. Muslimani imaju \u0161kolu u gradu gdje se u\u010di turski i slavenski. Djevoj\u010dicama je, me\u0111utim, uskra\u0107ena ova pogodnost; i zaista, u \u010ditavoj pokrajini ne postoji nikakva ustanova za njihovu obuku ili obrazovanje. rezultat toga je da je, ako je mogu\u0107e, \u017eenski dio stanovni\u0161tva vi\u0161e degradiran nego mu\u0161ki. Vjerskom i svjetovnom obrazovanju kr\u0161\u0107ana se posve\u0107uje isto tako malo pa\u017enje kao i obrazovanju muslimana. Tako je jedina bogomolja koju Grci (misli na pravoslavce op. a.) imaju mala crkvica na periferiji; uz nju se nalazi \u0161kola za dje\u010dake, a poha\u0111a je oko dvije stotine djece. Od Omer-pa\u0161inog dolaska ove godine, zvona su postavljena na ovu crkvicu. Praznovjerje koje vlada me\u0111u Turcima, da zvona rastjeruju dobre duhove iz \u010dovjekovog boravi\u0161ta, \u010dini ovaj ustupak tim zna\u010dajnijim, a i to je jo\u0161 jedan dokaz da dana\u0161nji muslimani nisu toliko netrpeljivi kao \u0161to se pretpostavlja. I zaista, nema nikakvih ograni\u010denja za vjerske obrede ili javne procesije bilo koje vrste, \u0160to se ti\u010de crkvenih zvona, dodao bih da se njihova upotreba uvijek smatrala priznavanjem kr\u0161\u0107anstva kao punopravne vjere u tom mjestu. U nekim gradovima, gdje kr\u0161\u0107ani preovladavaju, taj ustupak je u\u010dinjen mnogo prije nego u Mostaru.<br \/>\nKatolici nemaju svoje crkve u Mostaru. Slu\u017eba bo\u017eja obavlja se u austrijskom konzulatu, a i u samostanu, oko dvije milje dalje, gdje \u017eivi mostarski biskup. Ova okolnost dovela je do koncentracije katoli\u010dke zajednice u tom dijelu grada. Postoji katoli\u010dka \u0161kola za dje\u010dake odmah pored samostana; u\u010denika je malo, a i \u0161kola se vodi nemarno.<br \/>\nKako je britanski konzulat bio zatvoren zbog odsustva vicekonzula, gospodina Zoraba, koji je privremeno vr\u0161io du\u017enost konzula u Sarajevu, smjestio sam se u hanu koji gleda na rijeku. Polo\u017eaj je lijep, a zgrada tek preure\u0111ena, ali to je nije li\u0161ilo izvjesne vrste gamadi koja pomalo ote\u017eava mir prido\u0161lice, na \u0161to on uskoro postane ravnodu\u0161an. Silaze\u0107i niz stepenice i prolaze\u0107i kroz \u0161talu, koja se, kao i obi\u010dno, nalazi ispod soba, mora se skrenuti desno. Nakon pentranja nekim napola sru\u0161enim stepenicama sti\u017ee se na glavnu ulicu koja ide oko jednu milju kroz centar grada: ta ulica ispresijecana je kapijama na l\u00fbk, raspore\u0111enim cijelom du\u017einom ulice. Turski stra\u017eari stajali su lijeno oslonjeni na prvu od ovih kapija ili su pak sjedili na kamenu sa strane. Prolaze\u0107i ovuda sti\u017eemo do druge kapije, gdje mirnog putnika, koji ne zna \u0161ta je skrivio, ljutito do\u010dekuju. Ubrzo saznaje \u0161ta se od njega tra\u017ei: da baci i ugasi cigaretu, jer se stara kula na lijevoj strani koristi kao barutana. Oko nje se nalazi ne\u0161to kao <em>place d\u2019armes (<\/em>Vojno vje\u017ebali\u0161te). Omer-pa\u0161a je naredio da se sru\u0161e okolne ku\u0107e, no to je u\u010dinjeno tek po\u0161to se uvidjela nu\u017enost takvog postupka, tj. nakon po\u017eara koji je prije kratkog vremena izbio u blizini. Tom prilikom su stanovnici sru\u0161ili nekoliko ku\u0107a i pomislili da je vatra uga\u0161ena. No digao se vjetar i vatra se opet razbuktala, kre\u0107u\u0107i se u pravcu barutane. Na to je cijelo stanovni\u0161tvo pobjeglo iz grada, a zatvorenici, koji su bili smje\u0161teni u blizini, razbje\u017eali su se u op\u0107oj zbrci. [&#8230;]<br \/>\n[&#8230;] Nastavljaju\u0107i na\u0161e tumaranje prolazimo kroz jo\u0161 jednu kapiju i sti\u017eemo do jednog bre\u017euljka neprijatnog izgleda. Nismo se morali dugo penjati, kad smo se pribli\u017eili kapiji sa dva stra\u017eara, \u017eivahnija od ostalih koje smo vi\u0111ali. Oficiri su prolazili tamo-amo, va\u017eni i u\u017eurbani, kakvi su Turci uvijek kad se otresu svoje uobi\u010dajene apatije. U kratkim dolamicama \u00e0 la Fran\u00e7aise, s neizbje\u017enim fesom na glavi, oni predstavljaju neobi\u010dnu kombinaciaju isto\u010dnog i zapadnog tipa vojnika.<br \/>\nKu\u0107a u unutra\u0161njosti dvori\u0161ta je palata, u kojoj obi\u010dno \u017eivi mutesarif, ali je dodijeljena Omer-pa\u0161i, Serdar Ekremu i valiji Rumelije, ili generalnom guverneru Evropske Turske, dok boravi u ovim krajevima. U blizini te palate vide se koplja za zastave pruskog i austrijskog konzulata, dok je jarbol za britansku zastavu tu u blizini, iza sahat kule po kojoj se Mostar izdvaja od ve\u0107ine turskih gradova. Vratimo se sad na glavnu ulicu, koja se jednoli\u010dno nastavlja jo\u0161 ne\u0161to manje od pola milje. Ako ste obdareni s dovoljno strpljenja da nastavite \u0161etnju do kraja grada, nai\u0107i \u0107ete na gradsko groblje. Prema istoku grad okru\u017euju visoka brda. dok mala rijeka Neretva krivuda sa sjevera.<br \/>\nTokom mog boravka u Mostaru grad je o\u017eivio zahvaljuju\u0107i ro\u0111endanu cara Aleksandra ili \u02eecarskom danu\u02ee, kako ga ovdje nazivaju. Proslavljaju\u0107i ovaj sve\u010dani doga\u0111aj, ruski konzul je priredio prijem; svako ko je mogao prona\u0107i pristojnu odje\u0107u bio je primljen. Nakon \u0161to je obavljena ceremonija blagosiljanja ruske zastave koju je obavio gr\u010dki vladika, mali broj odabranih sjeo je za neku vrstu doru\u010dka, koji je svjedo\u010dio o gostoprimstvu predstavnika njegovog carskog veli\u010danstva. Tu sam bio s Omer-pa\u0161om, koji je sa sobom poveo i malu pratnju. Ovo je bila jedina prilika u kojoj sam vidio ne\u0161to \u0161to je li\u010dilo na razmetanje kod ovog turskog generala. Njegova zlatom izvezena uniforma li\u010dila je na uniformu mar\u0161ala u Francuskoj; grudi su mu doslovno bile prekrivene odlikovanjima, usred kojih je stajao Veliki kri\u017e od Bata (vrsta engleskog odlikovanja). Nosio je i prekrasnu, draguljima opto\u010denu sablju, poklon pokojnog sultana Abdul Med\u017eida.<br \/>\nOmer-pa\u0161a, me\u0111utim, nije dugo ostao. Po izlasku, nisam mogao a da ne usporedim ovu sve\u010danost sa znacima ratnih priprema na koje smo nailazili na svakom koraku vani, a koje su u velikoj mjeri bile plod ruske carske politike. Kolone konji\u0107a natovarenih sto\u010dnom hranom i opskrbom za vojsku na granici neprestano su prolazile, a ulice su imale neuobi\u010dajeno veseo i \u0161arolik izgled. Omer-pa\u0161a je svo vrijeme bio neumoran. Odredi dobrovoljaca su svakodnevno stizali, a neke od njih su odmah slali na ratno popri\u0161te. Ostali su zadr\u017eavani u Mostaru; ali bilo da su odlazili ili ostajali, on ih je podjednako pomno pregledao i bio je uvijek do\u010dekivan s uo\u010dljivim odu\u0161evljenjem. Ne smijem izostaviti da spomenem da je me\u0111u ovim poja\u010danjima bila grupa od 1 000 kr\u0161\u0107ana, koji, me\u0111utim, nikada nisu bili poslani na granicu. Bili su to nao\u010diti momci, svi naoru\u017eani pu\u0161kama doma\u0107e proizvodnje. Ovo precizno oru\u017eje uglavnom je pravljeno u Bosni, gdje postoje dvije ili tri radionice za njihovu izradu. Tako su prolazili dani; po\u0161to sam se snabdio konjima i nekim stvarima koje su mi se \u010dinile neophodne za pohod, bio sam odu\u0161evljen kad sam od generalisimusa primio poruku, 13. septembra nave\u010de, u kojoj je izra\u017eavao svoju namjeru da krene iz Mostara u 8 sati a la Franca (mjereno po Francuskom vremenu (za razliku od a la Turca \u2013 po turskom) sljede\u0107eg jutra.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jo\u0161 jedna knjiga vrlo temeljito opisuje na\u0161e krajeve i doga\u0111aje. Knjigu pod nazivom \u02eeHerzegovina or Omer Pacha and the Christian Rebels\u02ee (Hercegovina ili Omer pa\u0161a i kr\u0161\u0107anski pobunjenici) je 1862. g. znala\u010dki napisao Englez George Arbuthnot, a po\u010dinje najprije izvije\u0161\u0107em o autorovu putovanju Dalmacijom. Nakon toga putopisac opisuje doga\u0111aje s puta po Crnoj Gori, Hrvatskoj&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11704,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11703","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11703","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11703"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11703\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11705,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11703\/revisions\/11705"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11704"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11703"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11703"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11703"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}