{"id":11710,"date":"2016-03-27T09:06:24","date_gmt":"2016-03-27T07:06:24","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11710"},"modified":"2016-04-01T10:25:55","modified_gmt":"2016-04-01T08:25:55","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-prije-stoljeca-hotel-casino-i-buhe-1875-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11710","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca prije stolje\u0107a &#8211; Hotel Casino i buhe, 1875. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Sir Arthur John Evans (1851. \u2013 1941), je bio britanski arheolog, koji je svjetsku slavu stekao sudjelovanjem u iskopavanju pala\u010de Knosos na otoku Kreti, te na osnovu toga razvio teoriju o Minojskoj civilizaciji. Me\u0111utim, za nas je veoma zna\u010dajan jer je s bratom 1875. g. do\u0161ao u Bosnu i Hercegovinu, upravo za vrijeme ustanka koji se doga\u0111ao, kako bi izvidio trenuta\u010dnu politi\u010dku situaciju. Ve\u0107 tada je bio visokocijenjeni stru\u010dnjak za Balkan o kojem se nije ba\u0161 puno znalo. Bio je to njegov tre\u0107i posjet u kojem je uveliko pribli\u017eio Bosnu i Hercegovinu Europljanima. Dva mjeseca je proveo u njoj (avgust i septembar), a svoje do\u017eivljaje, kao i njenu istoriju, prirodne ljepote, narod i obi\u010daje, zapisao u knjigu: \u02eeThrough Bosnia and Herzegovina on foot during the Insurrection, August and September 1875\u02ee (Kroz Bosnu i Hercegovinu pje\u0161ke za vrijeme ustanka, avgusta i septembra 1875.). Premda je u Bosnu u\u0161ao preko Bosanskog Broda s velikim strahom i rezervom prema svemu na \u0161to je na po\u010detku nai\u0161ao, iz nje je iza\u0161ao oboga\u0107en za jedno \u017eivotno iskustvo i pun ljubavi prema toj tako \u010dudnoj zemlji. Mostar je na njega ostavio izuzetno lijep dojam i posvetio mu je poprili\u010dan prostor u knjizi.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje \u0107emo navesti samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Ve\u0107 se pojavljuju ispred nas uzdignuti mostarski minareti. Grad le\u017ei na Neretvi, na mjestu na kojem sa svih strana planine izbijaju iznad rijeke. Ova se dolina ponovo \u0161iri k jugu, tako da zna\u010daj Mostara le\u017ei u tome \u0161to je klju\u010d saobra\u0107ajnih veza izme\u0111u gornje i donje doline rijeke Neretve. Gledamo s visina, iz perspektive insekata, na ovaj grad na uzanom ulegnu\u0107u \u2014 osinom pasu \u2014 izme\u0111u grudi i stomaka rije\u010dnoga sliva. Pribli\u017eujemo se glavnoj gostionici, sasvim istaknutoj kamenitoj gra\u0111evini, ponosnoj na naziv \u02eeCasino\u02ee, a i njen vlasnik, talijanski Dalmatinac, zadovoljan je jer smatra da se pridr\u017eava evropskih na\u010dela. U na\u0161oj sobi se ovdje nalaze pravi kreveti, koje smo vidjeli kad smo napu\u0161tali austrougarsku granicu i kao ukras slika \u02eeImperatore e Re\u02ee (car i kralj). Ovdje nas je posjetio na\u0161 konzul Holmes. On stanuje pod istim krovom. Prilikom na\u0161eg dolaska nije bio ovdje. Olak\u0161avao je diplomatsku dosadu prijatnim zanimanjem na obalama Neretve, koja je puna lijepe pastrmke. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Mostar je kao grad ostavio na nas prijatniji utisak od ma kojeg bosanskog grada. Ku\u0107e nisu izgra\u0111ene od obi\u010dnog drveta i blata, ve\u0107 su sve podignute od kamena. I ovdje, kao i u Te\u0161nju, vidjeli smo tornjeve \u2014 campanile. I nad grobovima muslimanskih svetaca vide se mnoga visoka i \u017eivopisna kubeta. Grad krasi \u010detrdeset d\u017eamija, a mnoge svojim kubetima i prozorskim plo\u010dama \u010dudno izra\u017eavaju rimski i bizantski uticaj; ne uzimaju\u0107i u obzir vrhove, minareti izgledaju kao nedovr\u0161eni korintski stubovi i svojom elegancijom vi\u0161e su nas iznenadili nego oni u Sarajevu. \u010cak je i pravoslavna crkva ra\u0111ena sa boljim ukusom. Mostarske ulice neprekidno ostavljaju na nas utisak da smo do\u0161li do granice rimske civilizacije. [&#8230;] Porim je ime planine ispod \u010dijih ogoljelih vrleti sada prolazimo i na slavenskom jeziku zna\u010di: na Rimu, ili iznad Rima i, vjerovatno, ukazuje na to da je ovaj dio doline Neretve ostao rimski u doba kada je unutra\u0161nja planinska divljina pre\u0161la u ruke slavenskih barbara. Mostar zaista duguje svoje ime. a, vjerovatno, i sam svoj postanak rimskom poduhvatu. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Ali, najinteresantniji spomenik rane civilizacije ovoga grada jeste veli\u010danstveni most preko Neretve, a njemu \u010dak i dana\u0161nji Mostar mnogo duguje za svoj zna\u010daj i ljepotu. Sastavljen je iz jednostavnog svoda, koji je dug 95 stopa i 3 in\u010da, a iznad rijeke se di\u017ee 70 stopa, i to kad je vodostaj nizak. Prema tradiciji ovo je djelo cara Trajana, \u010diji su gra\u0111evinski uspjesi u isto\u010dnoj Evropi izvr\u0161ili jak uticaj na ju\u017enoslavensku ma\u0161tu. Drugi pripisuju podizanje mosta Hadrijanu, a Turci, ne \u017eele\u0107i da ostave zna\u010daj takvog graditeljskog remek-djela \u0111aurskim imperatorima, sve su prisvojili za svoga sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog. Ovaj i drugi turski upravlja\u010di vjerovatno su popravili i izmijenili gra\u0111evinu toliko da Gardner Wilkinson izjavljuje da ni jedna originalna oznaka rimskoga rada nije ostala na spolja\u0161njoj povr\u0161ini, ali, ipak, on nije ni\u0161ta manje ubije\u0111en da je most rimskog porijekla. O\u010devici \u0107e se slo\u017eiti s Gardnerom da, uz tradiciju, veli\u010dina rada i oblik svoda potvr\u0111uju rimsko porijeklo. Na kapijama s obje strane mosta nalaze se tornjevi i tu smo otkrili pone\u0161to rimsko, a, tako\u0111e, i dolje na rije\u010dnoj obali pored mosta, kod nekih drevnih svodova i gra\u0111evina. Ispod visokog svoda smaragdna Neretva zadimljena i pomamna \u017euri izme\u0111u ogromnog kamenja kojim je zasuto njeno korito, prave\u0107i mno\u0161tvo zapjenu\u0161anih virova i kao da je jo\u0161, poslije osamnaest stolje\u0107a, uznemirena jarmom koji joj je nametnuo gospodar svijeta. Vrletne obale obrazuju naslagane i ispletene stijene, a kite ih biljke puzavice i divlja vinova loza. Iznad njih di\u017eu se arkade turskih trgovinskih radnji romanti\u010dne isto\u010dnja\u010dke robe. Dalje, postupno, ni\u017eu se vrhovi, tornjevi i zidine \u010dudnih starih utvr\u0111enja, dva vitka minareta, a jo\u0161 dalje, daleko pozadi, u svijetu ju\u017enoga sunca, ocrtavaju se ogoljele planine i ispod njih srednjovjekovne konture grada. \u010citav prizor predstavlja slikovitu kombinaciju jednakih tonova i oblika, kakve jo\u0161 nisam vidio ni u jednom drugom gradu. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Ali-pa\u0161a, raniji Ali-aga od Stoca, mjesta njegovog nasljednog dvorca i posjeda, izdanak je potur\u010denog hercegova\u010dkog plemstva. Prilikom pobune bosanskih reakcionarnih muslimanskih velika\u0161a bio je u mogu\u0107nosti da pomogne sultanu, i to odlu\u010dnim i brzim naoru\u017eanjem pot\u010dinjene raje. On je, izgleda, bio \u010dovjek iznad prosje\u010dnosti i, naro\u010dito, pro\u017eet turskim darom za obmanu. Dok su mu kr\u0161\u0107ani bili potrebni, nije \u0161tedio obe\u0107anja i kleo se raji \u02eezlatnim krstom\u02ee da \u0107e sve namete ukinuti, sem stotinu para na ime godi\u0161njeg hara\u010da. Ali. po\u0161to je zajseo u vezirovom dvoru u Mostaru, pove\u0107ao je hara\u010d, nasilno nametnuo desetinu i, uz jo\u0161 te\u017ei pritisak, udvostru\u010dio druge namete. Sada je, jedino, bio zabrinut kako da smiri muslimane svoga pa\u0161aluka, te je dozvolio svojim agentima da postupaju sa rajom sa jo\u0161 ve\u0107om grubo\u0161\u0107u nego ikad ranije. Pod izgovorom da hvata kr\u0161\u0107anske podanike, izbjeglice koje bi se usudile da do\u0111u iz Crne Gore i posjete svoje ku\u0107e u Hercegovini, on bi slao odjeljenja fanati\u010dnih oficira, a ovi bi opkolili kr\u0161\u0107anska sela, zlostavljali i ubijali koga bi htjeli, a sve pod izgovorom da su to uskoci, kako su ina\u010de izbjeglice nazivane, ili njihovi jataci. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Najposlije, Ali-pa\u0161a je pao u nemilost kod Porte. Njegove veze i spletke s muslimanskim velika\u0161ima Bosne, prilikom njihove posljednje pobune protiv sultana 1850., dovele su na njegovu glavu osvetu drugog osvaja\u010da Bosne \u2014 Omer-pa\u0161e Latasa. Propast na\u0161eg tiranina, sli\u010dna svim doga\u0111ajima njegove tiranije, bila je potpuno isto\u010dnja\u010dka i, kao zavr\u0161ni \u010din drame, odigrala se, s pjesni\u010dkom podudarno\u0161\u0107u, ba\u0161 na mostu u Mostaru. Jo\u0161 jednom dozvoljavam sebi da se obratim za pomo\u0107 na\u0161em hercegova\u010dkom istori\u010daru:<\/p>\n<p>\u02eeStari, sakati Ali-pa\u0161a bio je primoran da ska\u010de s noge na nogu, sa \u0161takom u ruci, sve do mosta na rijeci Neretvi i tamo su ga, poruge radi, posadili na mr\u0161avo i \u0161ugavo kljuse, njega koji je toliko mnogo godina samovoljno upravljao Hercegovinom i po\u010dinio toliko mnogo zlih djela. U svom poni\u017eenju Ali-pa\u0161a je bio pretjerano osjetljiv i stvarno je po\u010deo da grdi Omer-pa\u0161u i izme\u0111u ostalog, rekao je: \u2019Za\u0161to me mu\u010di\u0161 ovako? Ti si Vlah i vla\u0161ki sin! Od koga si dobio ovla\u0161\u0107enje da me mu\u010di\u0161 ovako? Ta\u010dno je da sam podigao oru\u017eje protiv samoga sultana, ali ti nema\u0161 prava da postupa\u0161 sa mnom kao sa zarobljenikom, i to naro\u010dito ti, koji si tri puta bio seraskir. Stoga, prljavo Vla\u0161\u010de, po\u0161alji me mome padi\u0161ahu da mi sudi i ne mu\u010di me vi\u0161e pod moje stare dane!\u2019 Kad je \u010duo ovo, Omer-pa\u0161a se prepao da bi mu ove gre\u0161ke mogle \u0161koditi u Stambolu, gde je Ali-pa\u0161a imao mnogo prijatelja na najvi\u0161em mjestu, kuda je, obi\u010dno, slao mnogo novaca iz Hercegovine. Tako je Omer-pa\u0161a razmislio o ovim stvarima i najposlije je shvatio da \u0107e biti bolje ako Ali-pa\u0161a ne bude du\u017ee na ovom svijetu. I. pazite, no\u0107u, oko dva sata, \u010duo se pucanj i stigle su vijesti Omer-pa\u0161i da se slu\u010dajno omakla pu\u0161ka i da je tane pro\u0161lo kroz Ali-pa\u0161inu glavu. Tako je umro Ali-pa\u0161a Rizvanbegovi\u0107 na dan 28. marta 1851\u02ee. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Mostar ima oko osamnaest hiljada stanovnika. Zna\u010dajan je to grad u ovom kraju. Dugo je bio glavnim trgova\u010dkim skladi\u0161tem Hercegovine i davno je poznat po proizvodnji ma\u010deva kao \u0161to su oni iz Damaska. Roba je i ovde mnogo sli\u010dna sarajevskoj, te nemam \u0161ta naro\u010dito da pribilje\u017eim o mostarskim ulicama, sem \u0161to se jedan stari Tur\u010din \u2014 \u010dije principe po\u0161tujem \u2014 kleo bradom prorokovom da nikad ne\u0107e prodati ni najbezna\u010dajniji no\u017e iz svoga du\u0107ana nikakvom kaurskom psu. Ne\u0107u da se raspitujem o pogledima jedne mostarske djevojke koja je vje\u0161to spustila svoj veo prilikom na\u0161eg prolaska pored njene kapije, po\u0161to nas je blagonaklono obdarila diskretnim i skoro prijatnim pogledom i izrazom. Primjetili smo da se upotreba vela u donjoj dolini Neretve zaista ne zahtijeva tako strogo kao \u0161to je to obi\u010daj u Bosni, ali je prikrivanje lica jedino odba\u010deno u Jablanici i njenom susjedstvu. [&#8230;]<\/p>\n<p>Obilje vo\u0107a daje mostarskim ulicama vrlo prijatan izgled. Breskve su malene, ali i evropski kupac \u0107e se zadovoljiti, po peni kilogram, so\u010dnim lubenicama i smokvama i delikatnim gro\u017e\u0111em. Od ovog gro\u017e\u0111a se pravi, \u0161irom ovih krajeva proslavljeno mostarsko vino. Gro\u017e\u0111e je, zaista, veli\u010danstvenog kvaliteta i opjevala ga je srpska narodna pjesma. Dan polaska bio je u\u017easno vru\u0107. Iznad grada \u0161irila se zagu\u0161ljiva i sparna vru\u0107ina, kakvu nismo imali sve od kad smo napustili dolinu Save. Na\u0161 konzul ka\u017ee da je klima ovdje mnogo toplija nego u Carigradu. \u017deljeli smo, prirodno, da dobijemo konje i da tako olak\u0161amo sebi onaj dan puta do granice. Konje je bilo neobi\u010dno te\u0161ko dobiti. Pomenuli smo pa\u0161i ovu na\u0161u te\u0161ko\u0107u i on je plemenito dao par konja za na\u0161u upotrebu. Preporu\u010dio je da krenemo danas poslije podne kako bismo iskoristili stra\u017eu koja prati grupu Hercegovaca sa karavanom do Metkovi\u0107a. Uostalom, mjesto se nalazi na na\u0161em putu za Dalmaciju. Ova nas je klima stvarno zapla\u0161ila i brinuli smo se kako da se \u0161to prije otisnemo naprijed. Iskoristili smo prijedlog i oko pet sati poslije podne krenuli s na\u0161om konji\u010dkom grupom na naju\u017easnije putovanje u mom \u017eivotu. [&#8230;]<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sir Arthur John Evans (1851. \u2013 1941), je bio britanski arheolog, koji je svjetsku slavu stekao sudjelovanjem u iskopavanju pala\u010de Knosos na otoku Kreti, te na osnovu toga razvio teoriju o Minojskoj civilizaciji. Me\u0111utim, za nas je veoma zna\u010dajan jer je s bratom 1875. g. do\u0161ao u Bosnu i Hercegovinu, upravo za vrijeme ustanka koji&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11711,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11710","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11710","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11710"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11710\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11712,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11710\/revisions\/11712"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11710"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11710"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11710"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}