{"id":11714,"date":"2016-04-01T10:18:19","date_gmt":"2016-04-01T08:18:19","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11714"},"modified":"2016-04-01T10:18:19","modified_gmt":"2016-04-01T08:18:19","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-na-vrucini-uspijevaju-vrlo-zgodni-primjerci-skorpija-1875-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11714","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca: Na vru\u0107ini uspijevaju vrlo zgodni primjerci \u0161korpija, 1875. g."},"content":{"rendered":"<p><em>James Creagh, engleski putopisac, ro\u0111en 1836. g., bio je u obilasku Bosne i Hercegovine istovremeno kad i sir Arthur John Evans, 1870-ih. Kolima u pratnji ko\u010dija\u0161a 1875. g. putuje od Bosanskog Broda do Metkovi\u0107a novom cestom napravljenom samo deceniju ranije. Bilo je to vrijeme pobune dijela muslimana protiv vlasti iz Stambola. No premda su ih zatekle iste prilike u ovim krajevima, njih dvojica razli\u010dito donose do\u017eivljaj. Dok je Evans ve\u0107u pozornost usmjerio na politi\u010dke prilike, Creagh, iako dosta nadmena stila i pun ironije, unosi dosta \u017eivosti, dozu humora \u010dak i u najozbiljniji doga\u0111aj, tako da je izuzetno zanimljivo pratiti njegov putopis \u02eeOver the borders of Christendom and Eslamiah\u02ee (Na razme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i islama) iz 1876. g.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje donosimo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Nedaleko od Mostara zaustavili smo se kraj nekog vrela. Tu su tatari otvorili svoje male torbe, izvukli iz njih goleme svilene turbane i ukrasili njima glave kako bi ulazak u glavni grad u\u010dinili zvani\u010dnim i dostojanstvenim. Velika gomila slijedila me je do dvori\u0161ta hana. [&#8230;] Han, ili hotel, sli\u010di na one ustanove koje su na tako zabavan na\u010din opisane u Don Kihotu. Sobe su zaposjeli ljudi koji su ve\u0107inom djelovali istinski plemenito: njihovo pona\u0161anje je u svakom pogledu bilo gospodsko. [&#8230;] To su begovi, ili pripadnici stare turske stranke. Oni su uglavnom siroma\u0161ni, no i potrebe su im male. Njihovi konji, a mo\u017eda i ve\u0107ina pratilaca, prove\u0161\u0107e no\u0107 u \u0161tali. Beg sjedi na sofi na\u010dinjenoj od bisaga i prostirke, ve\u010dera ri\u017eu i kiselkast kruh i \u010dvrsto spava kraj svog oru\u017eja. Moj susjed je bio darovit \u010dovjek: zabavljao me je unjkavo pjevaju\u0107i nekoliko pjesama i prate\u0107i se na maloj gitari. Putnik se u ovim zemljama navikne na insekte pa ni ja nisam obra\u0107ao pa\u017enju na te male \u017eivotinje koje su, \u010dak prije nego \u0161to sam legao na krevet, uspjele da mi se uvuku u cipele. Nijedan Tur\u010din nije kadar da se sam obrije, tek kad sam po\u010deo to da radim sam, oni su pratili svaki moj pokret zabezeknuti od \u010du\u0111enja, koje uvijek izaziva svaka novina. Sve dotle dok su se dr\u017eali podalje i nisu me ometali, nisam se bunio. Ali me je znati\u017eeljna gomila naposljetku sasvim okru\u017eila, dok je jedan \u010dovjek iz prvih redova proturio glavu izme\u0111u mog lica i malog ogledala. Ugledav\u0161i iznenada bubuljicu na nosu, ovaj se toliko nagnuo naprijed kako bi je bolje osmotrio da mi je potpuno zaklonio pogled na ogledalo. Bio sam prisiljen da zavr\u0161im toaletu hodaju\u0107i po verandi, stalno pra\u0107en za\u010du\u0111enom gomilom, koja je o\u010digledno smatrala da se takav vrstan ma\u0111ioni\u010dar mo\u017ee nagovoriti da ponovi ta\u010dku. Poslije \u0161olje dobre kafe i neizostavne huke krenuo sam iz hana. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Jedan stari Tur\u010din, koji je (u Mostaru) imao ku\u0107u s velikom ba\u0161\u010dom, pozvao nas je da ga posjetimo; upravo kad smo poslu\u017eivani raznim osvje\u017eenjima na velikom sagu ispod ugodne hladovine razgranatog oraha, jedan poslu\u017eitelj je prevrnuo poslu\u017eavnik s kafom u krilo gospo\u0111e Hrvatice obu\u010dene u svilenu haljinu boje jorgovana.<\/p>\n<p>Starac je bio o\u010digledno oja\u0111en ovom nespretno\u0161\u0107u i zamolio je gospo\u0111u da ode u odaje jedne od njegovih \u017eena, uvjeravaju\u0107i je kao \u0161to se to stalno \u010dini u ovakvim okolnostima, da \u0107e se mrlje svakako mo\u0107i ukloniti. Na\u0161 doma\u0107in je ina\u010de vrlo bogat i jedan od najuglednijih velikodostojnika u Hercegovini, a zbog blizine nedavno izgra\u0111ene katoli\u010dke crkve \u017eeli prodati ku\u0107u i posjed jer ne \u017eeli biti ukaljan sjenom hrama druk\u010dije vjere.<\/p>\n<p>Njegovo doma\u0107instvo se vodi, uvjeravala me gospo\u0111a nakon \u0161to se vratila s o\u010di\u0161\u0107enom haljinom, na osnovu zasebnih soba. Njegove tri \u017eene ina\u010de \u017eive prili\u010dno zasebno osim za vrijeme posjeta gostiju, odvojeno se hrane i zabavljaju, bez mije\u0161anja jedne s drugom. Plavobradi (kako sam prozvao svog doma\u0107ina) ima svoje sobe u prizemlju gdje prima svoje prijatelje te povremeno skokne na kafu gore kad se za\u017eeli \u017eenskog dru\u0161tva, dijele\u0107i ravnomjerno svoju pozornost na svaku od njih tako da ni jedna nema razloga za nezadovoljstvo.<\/p>\n<p>Najstarija supruga mu je bila izuzetno debela hodaju\u0107i i di\u0161u\u0107i s jednakim naporom. Iako je na\u0161 mnogo \u0161armantni lord bio blizu \u0161ezdesetima, njegova najmla\u0111a mladenka je, prema mojoj sugovornici, bila \u02eedra\u017eesna devetnaestogodi\u0161nja djevojka, puna mladena\u010dkog duha i zanosne ljepote\u02ee.<\/p>\n<p>Usprkos njegovoj netrpeljivost, stari Tur\u010din je bio iznimno u\u010dtiv upu\u0107uju\u0107i mi brojna pitanja o Engleskoj i muslimanskim podanicima Njenog Veli\u010danstva, a kada smo bili na odlasku, izrazio je zadovoljstvo zbog na\u0161eg posjeta i srda\u010dno se rukovao sa svima nama. Poneki muhamedanci se smatraju uprljanim ako dodirnu kr\u0161\u0107anina. Tako je i na\u0161 Pa\u0161a, biv\u0161i glavni guverner Hercegovine, a kojega smo nedavno posjetili,\u00a0 uvijek uza se imao par rukavica koje je hitro navla\u010dio prilikom prijema nekog konzula, pla\u0161e\u0107i se da ne oskrnavi svoje ruke dodiruju\u0107i bezbo\u017enika. Ovakve predrasude su u\u010destalije u turskim azijskim pokrajinama nego u evropskim. Tako sam zamijetio da i u Bosni i u Hercegovini, usprkos me\u0111usobnim netrpeljivostima, kr\u0161\u0107ani i muslimani piju bez ustru\u010davanja iz iste \u010da\u0161e i pu\u0161e isti \u010dibuk. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Bijele ku\u0107e ravnih krovova, krivudave ulice i pra\u0161ina daju Mostaru izgled kakvog sirijskog grada. Doslovan prevod rije\u010di \u02eeMostar\u02ee je grad s mostom, i on se tako zove po jednom starom rimskom mostu \u010diji jedini luk ovdje premo\u0161\u0107uje Neretvu na visini od pedeset stopa. Dvije kule, koje tako \u010desto pominju rimski istori\u010dari, jo\u0161 stoje kraj mosta, i mada je slikoviti tro\u0161ni i uski luk djelo turskih graditelja, nema sumnje ko je izgradio njegove masivne temelje. Grad je smje\u0161ten na obje strane duboke jaruge kroz koju protje\u010de rijeka. Br\u0161ljanom obrasle pe\u0107ine, mahovinom pokriveno stijenje i oronule utvrde mije\u0161aju se u neredu me\u0111u visokim kamenim zidovima koji okru\u017euju ku\u0107e, \u0161to daje Mostaru izgled gomile malih tvr\u0111ava.<\/p>\n<p>Nije neobi\u010dno vidjeti vrt koji se nalazi na suprotnoj strani ulice u odnosu na ku\u0107u kojoj pripada, i budu\u0107i da su i ku\u0107a i vrt opkoljeni vrlo visokim kamenim zidovima, uska ulica djeluje vrlo sumorno. Mnoge od ovih gra\u0111evina su u ru\u0161evinama i kakav u\u010deni ljubitelj starina bio bi zbunjen izmjenama i premje\u0161tanjem drevnog materijala. Grad su zauzeli Venecijanci prije otprilike dvjesta godina, no okrugla kula stra\u017eara na padini golog brijega iznad grada predstavlja jedini ostatak i italijanske gradnje. Onaj dio grada koji se nalazi na desnoj obali rijeke potpuno se razlikuje od starog dijela na suprotnoj strani. Kada se pre\u0111e most, slikovite staze vode do malog udubljenja u brdu, gdje se nekoliko pjenu\u0161avih vodopada stropo\u0161tava izme\u0111u starih lukova, br\u0161ljanom pokrivenih zidova, vrtova, mlinova, ku\u0107a i stijena koje izgledaju kao da su tu samo radi ukrasa.<\/p>\n<p>Dugo smo sjedili tu i u\u017eivali u svje\u017eini hladovine. Kad sam izrazio svoje \u010du\u0111enje \u0161to neki od bogatih stanovnika grada nemaju ku\u0107e u tako lijepoj okolini, s vodopadima i vo\u0107njacima, rekli su mi da povremene bujice plave zdanja kojima sam se toliko divio i da se ni\u0161ta ne mo\u017ee oduprijeti ovim nepogodama. Za vru\u0107ih dana stanovnici grada dolaze ovdje da se rashlade pod velikim granama, u\u017eivaju\u0107i u divnom mirisu vo\u0107aka i hladovini koju pru\u017ea voda iz vodopada, \u010diji se \u017eubor mije\u0161a s pjevom ptica, muzikom gitara i monotonom harmonijom turskih pjesama. Ovo sjenovito uto\u010di\u0161te suvi\u0161e je maleno da bi se moglo nazvati dolinom i mo\u017ee se jedino usporediti sa \u0161piljom ili amfiteatrom. Razlika u temperaturi izme\u0111u nje i vru\u0107ih i pra\u0161njavih ulica, koje su tako blizu, ogromna je.<\/p>\n<p>Hercegova\u010dka dobrovolja\u010dka konjica i rezerva bile su na obuci kad sam boravio u Mostaru i obje su se sastojale od lijepih mladih Muslimana vojni\u010dkog dr\u017eanja, \u010diji je prolazak ulicama, pra\u0107en bu\u010dnom muzikom, naveo sve djevojke da provire kroz prozore i preko ba\u0161tenskih zidova. Dvanaestak mladih Turkinja, ne slute\u0107i da se nalazim na malom prozoru \u0161to gleda na njihovu ku\u0107u, istr\u010dalo je da proviri na vojnike kroz rupe na ogradi. Bile su visoke i lijepo gra\u0111ene, no njihova lica su bila premazana crvenom bojom, i \u017eena koja ih je sve dobro poznavala uvjeravala me je da su duge pletenice koje su im se spu\u0161tale niz le\u0111a la\u017ene. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Tako\u0111er smo uprili\u010dili posjet Vi\u0161oj djevoja\u010dkoj \u0161koli koju vode rimokatoli\u010dke sestre iz Zagreba. Me\u0111utim, mada smje\u0161taj, ishrana i \u0161kolovanje ko\u0161taju samo 14 \u0161ilinga mjese\u010dno, nema vi\u0161e od tridesetak u\u010denica. Direktorica mi je objasnila da se ne pravi nikakva razlika u vjerama, nego da u \u0161kolu primaju sasvim slobodno djevojke kako muslimanske tako i pravoslavne vjeroispovijesti. Ru\u010dni radovi i vezovi koje rade ove djevojke su izuzetno lijepi. Veliku ve\u0107inu djevojaka, izuzev par njih koje su ve\u0107 punoljetne, \u010dine djevoj\u010dice.<\/p>\n<p>Vru\u0107ina i blje\u0161tanje golog kamena odli\u010dno pogoduju razvoju i rastu sasvim zgodnih \u0161korpija \u2013 prili\u010dno velike primjerke sam ubijao u krevetu prije spavanja. Re\u010deno mi je da su otrovne te da njihov ugriz izaziva intenzivnu bol.<\/p>\n<p>Mostar je najvjerovatnije najjeftiniji europski grad. Odli\u010dno vo\u0107e, riba, meso i povr\u0107e, mogu se kupiti u velikim koli\u010dinama za samo nekoliko nov\u010di\u0107a. Trgovina je, me\u0111utim, tako povoljna za kupca zahvaljuju\u0107i tome \u0161to robe ima u obilju, a novca veoma malo. U pet sati ujutro moj prijatelj Perzijanac (vlasnik hana u kojem je Creagh odsjeo) donio mi je \u0161alicu \u010daja. Od svih gadnih stvari koje sam ikad morao progutali, ta te\u010dnost je imala najmanje sli\u010dnosti s mirisnom \u0161oljom \u010daja koju bi napravila kakva engleska bakica.<\/p>\n<p>\u02eeNapravio sam ga specijalno za Va\u0161u ekselenciju\u02ee, re\u010de Perzijanac s dubokim uzdahom, \u02eei moja se jetra pretvara u vodu zato \u0161to \u010daj nema naklonost Va\u0161eg stomaka\u02ee.<\/p>\n<p>(sa engleskog: Tibor Vran\u010di\u0107)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>James Creagh, engleski putopisac, ro\u0111en 1836. g., bio je u obilasku Bosne i Hercegovine istovremeno kad i sir Arthur John Evans, 1870-ih. Kolima u pratnji ko\u010dija\u0161a 1875. g. putuje od Bosanskog Broda do Metkovi\u0107a novom cestom napravljenom samo deceniju ranije. Bilo je to vrijeme pobune dijela muslimana protiv vlasti iz Stambola. No premda su ih&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11715,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11714","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11714"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11714\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11716,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11714\/revisions\/11716"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11715"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}