{"id":11776,"date":"2016-05-14T16:49:32","date_gmt":"2016-05-14T14:49:32","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11776"},"modified":"2016-05-14T16:49:32","modified_gmt":"2016-05-14T14:49:32","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-zeze-pravo-africko-sunce-1895-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11776","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca \u2013 \u017de\u017ee pravo afri\u010dko sunce, 1895. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Heinrich Renner je obi\u0161ao Bosnu i Hercegovinu u toku austrougarske vladavine 1895. i 1896. uzdu\u017e i poprijeko u doslovnom smislu te rije\u010di, nakon \u010dega je u Berlinu napisao knjigu \u02eeDurch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer\u02ee (Bosnom i Hercegovinom uzdu\u017e i poprijeko). Renner se toliko zaljubio u predjele kojima je putovao, da je Bosnu i Hercegovinu nazvao svojom &#8220;drugom domovinom&#8221;. Detaljno je opisao krajolik, ljude, obi\u010daje i vjerovanja, znamenite osobe, pa njegovo djelo predstavlja istinski dragulj u istra\u017eivanju istorije Bosne i Hercegovine onakve kakva je doista bila u to vrijeme. Djelo je 1900. g., samo tri godine nakon objavljivanja originala, preveo Iso Velikanovi\u0107, pa ovdje navodimo djelo u njegovu prijevodu.<\/em><\/p>\n<p><em>Navest \u0107emo samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Malo ima slikovitijih mjesta od hercegova\u010dkoga glavnoga grada. Polo\u017een med visoke gore, Podvele\u017e i Hum, med kojima huji Neretva u dubokom lomnom koritu svojem, u svem odaje glavno sijelo ratoborna plemena. Na jugu mu je velika ravnina Bi\u0161\u0107e, na sjeveru Bijelo polje, te je bilo dosta mjesta da se Mostar daleko rasprostre poljem, ali on opet ostade zbijen, kao da stoji za obranu. A one mnoge utvrde na visovima, \u0161to su se digle u novije vrijeme, jo\u0161te oja\u010davaju ratni dojam. Ku\u0107e su sve od kamena i uz one gole planine nekako ti se pri\u010dinjaju takvima, da \u010dim \u010duje\u0161 ime Hercegovina, odmah pomi\u0161lja\u0161 na vje\u010dite borbe. No, Mostar nema samo hercegova\u010dko obilje\u017eje, nego i talijansko i veoma jako isto\u010dnja\u010dko. Ta mje\u0161avina u ovoj gradskoj spodobi, k tomu sada jo\u0161 i evropski elemenat, tako se doimlje, da Mostar svakoga stranca za\u010dara. Uza to slikoviti pogled na lomno korito Neretvino, te spram mrtvih golih obronaka Huma najljep\u0161i kontrast u bujnoj tropskoj vegetaciji po ba\u0161\u010dama i poljima. Na stijenama se zeleni med kamenjem samo koji stru\u010dak \u017ealfije, da ga se jedva vidi, a na polju najbujniji i najso\u010dniji cvijet \u2014 bilinski \u010darobni raj.<\/p>\n<p>Mostar je i po svojim klimatskim prilikama tropski grad. Ve\u0107i dio godine \u017ee\u017ee te na ulici pravo afri\u010dko sunce; \u017eega bude do 40 i vi\u0161e stupnjeva, te je hodanje prava muka. I uve\u010de slabo da se oporavi\u0161; kada zapadne sunce, izbija iz kamenja vru\u0107ina kao iz kakve parne kupelji, a u ku\u0107i mora\u0161 dobro da se \u010duva\u0161 \u02eepapada\u010da\u02ee, sitnih krvolo\u010dnih moskita. Rijetko bude ovdje zima, ali kada se desi, onda je med tim kamenitim zidovima, i kako tu obi\u010dno ni nema pe\u0107i, dvared gora; jo\u0161 gora, kada s brdina divljom silom zahuji bora. No stranac, koji se smje\u0161tava u izvrsnim hotelima, ne osje\u0107a tih mostarskih osebujnosti i njemu \u0107e taj zanimljivi grad prirasti uz srce, da ga nikada ne \u0107e zaboraviti.<\/p>\n<p>I u hercegova\u010dkom glavnom gradu ima idili\u010dnih mjesta. Kada se pregje \u010dar\u0161iju i stari most na Neretvi (mi \u0107emo se toga mosta jo\u0161 sjetiti), dolazi se u gradski kraj Zahumje. Ovo je tiha \u010detvrt mostarska, ba\u0161teni kraj. Granate u cvijetu pozdravljaju te preko niskih zidova, golemi dudovi, smokve i orasi pru\u017eaju svoje granje na cestu i zasjenjuju je, iz bezbrojnoga se rascvjetanoga d\u017ebunja i cvije\u0107a ishlapljuje opojan miris. Ovdje je pokusni vrt vo\u0107arske \u0161kole, pravi raj za svakoga vje\u0161taka; u njem ima osobito lijepa vo\u0107a na niskom drve\u0107u. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Dalje na na\u0161em putu uskom tihom ulicom u Zahumju sve nam se iznovice razbla\u017euju o\u010di onim zelenilom, \u0161to se \u010desto na turskim grobljima presvogjuje, da nastaje \u010ditava neprolazna \u0161ikara. Neko \u0107emo vrijeme uz Radobolju, iz koje je voda u novom mostarskom vodovodu, onda uz silesiju malih ba\u0161\u010da s kavom, te na posljetku skrenemo k nekoj kr\u010dmarici Kranjici, \u010diji je mu\u017e prije slu\u017eio u Mostaru kao stra\u017eme\u0161tar. Ovdje je bilo prili\u010dno pivo u bocama, a hladilo se je u potoku, koji je hladan kao led. Ogromni dudovi, kakvih sam rijetko vigjao, zasjenjivali su ba\u0161\u010du i ku\u0107u. U ku\u0107i su u gostinjoj sobi mnoge lastavice imale svoja gnijezda te su tamo ulijetale i izlijetale. Lijepo je to svuda na istoku, da se ne mu\u010de \u017eivotinje, da se ptice ne proganjaju ni ne hvataju, a konji da se rijetko biju ili i nikako. Istina Bog da se u Bosni i Hercegovini \u017eivotinje osobito ne nadgleda, no pu\u0161taju se, neka se prirodno razvijaju, i po volji je svijetu, kada napreduju. Za to je bilo \u010desto svagja s doseljenim talijanskim radnicima, koji po svojem doma\u0107em obi\u010daju ne mogu \u017eivi da vide pticu, sjem da le\u017ei pe\u010dena na palenti. Ponukalo je to ve\u0107 i zemaljsku vladu, da izda odredbe protiv toga utamanjivanja. I onako su u mnogim krajevima ptice pjeva\u010dice prili\u010dno rijetke, jer ima mnogo kobaca i ti ih stra\u0161no tamane. Samo vrabaca ima svagdje, pa se hvala Bogu plaho i umno\u017eavaju.<\/p>\n<p>Kada ve\u0107 govorim o pticama, moram da spomenem i jedno idili\u010dno mjesto blizu staroga mosta. Tamo su velike pe\u0107ine, koje je o\u010dito rijeka izlizala. U njima i u ba\u0161\u010di uz njih otvorena je pivana, skladi\u0161te sarajevske dioni\u010dke pivare. U tim je pe\u0107inama divan hlad i ni carevi\u0107a-kraljevi\u0107a Rudolfa nije godine 1888. mrzilo, da posjeti tu najoriginalniju pivanu. Stotine lastavica ovdje ulijetaju i izlijetaju i nije ih ni briga za svijet. Sjede mirno u svojim \u02eeodajama\u02ee. Odavde je i lijep pogled na kr\u0161no korito Neretvino, koje je u gradu upravo i najdivljije. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Ceste su u gradu dobre, pa i \u010diste, koliko to ve\u0107 mo\u017ee da bude uz onoliki jaki promet s tovarnom marvom. Cijeli karvani dolaze sa sela i donose svakojakih stvari na prodaju, veliki \u010doporovi ovaca i koza, koje obi\u010dno tjeraju \u017eene i uza to jo\u0161 na preslicu predu. Osobite ljepote \u2014 osim uzrasta \u2014 ne \u0107e\u0161 na tim seljakinjama vidjeti. Ve\u0107inom su jako opaljene suncem, odje\u0107a im je \u010desto prljava, no nijedna da bi bila bez srebrena novca oko vrata ili bez niza sa staklenim i jantarovim zrnjem. I na glavi nose novce, vje\u0161to obje\u0161ene u kosu, koju pletu u mnogo malih kurju\u010di\u0107a. Odje\u0107a im je ne\u010dista, jer u mnogim gorskim krajevima nema vode, a gdje ima vode, odma ta ne\u010disto\u0107a nestaje. Blagdanja im je odje\u0107a svagda \u010dista, a platno je lijepo izvezeno poznatim ju\u017eno-slavenskim uzorcima. Ni \u017eenskinje nijesu ovdje pokunjene i iz crnih im o\u010diju sijeva ju\u017enja\u010dka vatra. Gradsko stanovni\u0161tvo nosi narodnu no\u0161nju, u koliko se ne odijeva ve\u0107 a la franka. Isto\u010dno-pravoslavni imadu obi\u010dno crnogorsku kapu s crnim rubom, no mjesto po\u010detnoga slova kne\u017eeva, kako je u Crnoj Gori obi\u010daj, izvezena je na crvenom poklopcu zlatna zvijezda. Krepki su to i stasiti ljudi, puni samosvijesti. Nema kod njih podlo\u017enosti; vidi\u0161 na njima, da su vazda spremni za slobodu se boriti. Ovdje se jasno vidi, kako su se Bosanci i Hercegovci, makar da im je isti jezik i porijeklo, razvili razli\u010dito. Hercegovce nikada ne mogo\u0161e Osmanlije potpuno da podjarme, svaki se je poku\u0161aj krvavo odbio. Uza to su prostodu\u0161ni i po\u0161teni ; kao i svi brgjani nijesu do du\u0161e ni oni osobito susretljivi spram stranaca, no u svem pouzdani. Uz sadanju su vladavinu privikli, dabome sporije nego svijet u Bosni. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Tu nablizu ima ve\u0107 na oko korist od stanice: podrumovi Riste Jela\u010di\u0107a. Jela\u010di\u0107 je bogat vinogradar, koji svoje nasade sve ra\u0161iruje. Sina je poslao na vinogradarsku \u0161kolu u Klosterneuburg (Donja Austrija), da se izu\u010di, te je onda po njegovim planovima na\u010dinio velike podrumove i stao racijonalno baratati vinom. Pravi je u\u017eitak, kada ugje\u0161 u te visoke prostorije, gdje le\u017ee velike kace, i kada onda pogje\u0161 po podzemnim podrumovima, te samo da ku\u0161a\u0161 i da se divi\u0161. Vino \u2013 crno i bijelo \u2014 ve\u0107 se raza\u0161ilje mnogo u strani svijet, \u010cile i u Braziliju, kako nam je Jela\u010di\u0107 ponosito pripovijedao. Cijene nijesu jeftine, no mostarsko se vino mo\u017ee da takmi s najboljim vrstama sviju evropskih vinskih krajeva. Stari Jela\u010di\u0107 govori dobro talijanski, njegov sin izvrsno njema\u010dki, te se strancima mo\u017ee preporu\u010diti, da ovamo zagju.<\/p>\n<p>Od mostarskih je hotela erarski hotel Narenta prvi, najbolji i najvredniji preporuke. Sobe su lijepe, cijene su odregjene i nijesu previsoke, restauracijone, \u010dita\u0107e i kavanske prostorije kao u najfinijim lokalima evropskih velikih gradova. U ba\u0161\u010di je izgragjena veranda i tu ti je divota na ve\u010de, kada stane \u0161apat svega toga stranoga drve\u0107a, kada na tamnomodrom nebu zasija mjesec u svem sjaju i u blizini za\u010duje\u0161 Neretvu kako \u0161umi. Tada ne bi mislio, da si u Hercegovini, \u0161to se je toliko vijekova potpuno pravo nazivala divljom i krvavom.<\/p>\n<p>Osim erarskoga hotela ima jo\u0161 nekoliko doma\u0107ih svrati\u0161ta, onda turskih hanova i silesija malih kr\u010dmi, gdje se to\u010di pivo i vino, a dr\u017ee ih ponajvi\u0161e ljudi iz monarkije. I Dalmatinaca ima mnogo med manjim kr\u010dmarima, kao \u0161to u op\u0107e dalmatinski elemenat igra veliku ulogu u mostarskom \u017eivotu. Talijanski se jezik \u010duje dosta u razgovoru. Njema\u010dki se govori svagdje, i mnogi doma\u0107i svijet prili\u010dno dobro znade njema\u010dki. Ima ovdje velike volje za nauke, kao \u0161to se to osobito vidi u valjanim novim \u0161kolama. Uza to i mali derani imadu tu slobodan pogled, prirogjenu uljudnost i tako sigurno vladanje, da se djeca po drugim zemljama nikako ne mogu s njima usporediti. [&#8230;]<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Heinrich Renner je obi\u0161ao Bosnu i Hercegovinu u toku austrougarske vladavine 1895. i 1896. uzdu\u017e i poprijeko u doslovnom smislu te rije\u010di, nakon \u010dega je u Berlinu napisao knjigu \u02eeDurch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer\u02ee (Bosnom i Hercegovinom uzdu\u017e i poprijeko). Renner se toliko zaljubio u predjele kojima je putovao, da je Bosnu&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11777,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11776","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11776"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11778,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11776\/revisions\/11778"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11777"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}