{"id":11784,"date":"2016-06-04T15:12:53","date_gmt":"2016-06-04T13:12:53","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11784"},"modified":"2016-06-04T15:13:43","modified_gmt":"2016-06-04T13:13:43","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-ne-mozes-pogoditi-je-li-djevojka-ili-stara-baba-1897-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11784","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca: Ne mo\u017ee\u0161 pogoditi je li djevojka ili stara baba, 1897. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Lovac po profesiji i opredjeljenju Robert Dunkin, poznatiji u knji\u017eevnim i lova\u010dkim krugovima kao Snaffle (konjski \u0111em \u2013 dio uzde koji se stavlja konju u gubicu, \u017evale), skupa sa svojom suprugom (tako\u0111er lovkinja), obilaze Dalmaciju i Hercegovinu i do\u017eivljaje iz tih zemalja preta\u010de u zanimljivu putopisnu knjigu \u02eeIn the land of bora\u02ee (U zemlji bure). Po Hercegovini putuju koriste\u0107i sve mogu\u0107e na\u010dine \u2013 pje\u0161ke, ja\u0161u\u0107i konja, ko\u010dijama i vlakom. Knjigu pi\u0161e isklju\u010divo pod svojim \u0161atorom koji je tada imao najnoviju kamp opremu, i time opravdava sve nedosljednosti iz \u0161tiva.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje navodimo samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p>[&#8230;] Izgleda neobi\u010dno do\u0107i u jedan turski grad \u2014 a Mostar je svakako to, jer muhamedansko stanovni\u0161tvo brojem nadma\u0161uje ostalo \u2014 i ponovo u\u0107i u civilizaciju, ali to je upravo ono \u0161to nam se desilo. Samo nas je odlu\u010dan zahtjev da poka\u017eemo paso\u0161e na izlazu iz stanice podsjetio da smo pod vojnom okupacijom, a zatim smo u\u0161li u hotelski omnibus i odvezli se. Zacijelo ni najma\u0161tovitiji romansijer ne bi mogao zamisliti tako \u010dudnu mje\u0161avinu kakvu predstavljaju ve\u0107i gradovi ovih pokrajina pod austrijskom upravom. Hoteli su be\u010dkog stila, iako ne i komfora, dok su glavne radnje gotovo jednake onima u na\u0161im engleskim provincijskim gradovima. Ulice su \u010diste i dobro odr\u017eavane, a higijenski uvjeti izvrsni. A onda, na svakom uglu ima d\u017eamija, muhamedansko groblje ili \u2014 \u0161to jednog Anglo-Indijca jo\u0161 vi\u0161e podsje\u0107a na ku\u0107u \u2014 pravi isto\u010dnja\u010dki bazar. Mje\u0161avina no\u0161nji i odje\u0107e je podjednako neobi\u010dna. Be\u010dki kico\u0161 sa zanimanjem zagleda bezobli\u010dno tursko \u017eenskinje, bosanski konjanici u crvenim \u010dak\u0161irama pozdravljaju dotjerane ma\u0111arske <em>J\u00e4ger<\/em> oficire; a tipi\u010dno njema\u010dke <em>M\u00e4dchen<\/em> idu u \u0161kolu u pratnji srpskih slu\u017eavki u dimijama. Slu\u017ebeno, svi govorimo njema\u010dki u Mostaru, ali jezici kao u Babilonu, od kojih se jedino ne \u010duje turski, dopiru do uha sa svih strana. Svaka od pokrajina mnogojezi\u010dne Austrije dobro je zastupiljena u ovom gradi\u0107u.<\/p>\n<p>Okrenimo se sad samom gradu. Polo\u017eaj mu je slikovit, a bio bi i ljep\u0161i da nije golih brda koja ga okru\u017euju. Neretva te\u010de izme\u0111u i preko tamnih stijena, a ni\u017ee grada brda se toliko pribli\u017eavaju rijeci, da gotovo obrazuju klanac. Dalje ka sjeverozapadu predio se \u0161iri u vedru ravnicu s poljima zasijanim kukuruzom i vinogradima, ali isto tako okru\u017eenu golim brdima. Grad se nalazi na lijevoj obali rijeke koja krivuda izme\u0111u zbijenih ku\u0107a i prolazi pored stalnih vojnih logora na oba kraja grada. Niske turske ku\u0107e pokrivene kamenom plo\u010dom i munare neobi\u010dno odudaraju od ogromnih ku\u0107a pokrivenih crvenim crijepom i sagra\u0111enih u stambene i slu\u017ebene svrhe od okupacije. Predgra\u0111a na drugoj obali rijeke naseljena su uglavnom doma\u0107im \u017eivljem, a brojni vrtovi u njemu pravi su u\u017eitak za oko.[&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Ako je Mostar slaba\u0161no snabdjeven objektima anti\u010dke ili slikovite vrijednosti, onda mo\u017eemo re\u0107i da ima mnogo jedinstvenih objekata vrijednih posjeta. Takve su razne \u0161kole, iznad svih, ona koja slu\u017ei unapre\u0111enje vinogradarstva, hortikulture, \u0161umarstva i uzgoja stoke. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Jo\u0161 jedan objekt je vrijedan posjeta, a to je velika tvorica duhana. Tu vas korak po korak provode kroz pogone.<\/p>\n<p>Iza dvokrilnih vrata stoji vaga za mjerenje sirovina. Neobi\u010dno odjeveni seljaci rastovaruju svoje tegle\u0107e ponije na ulaznim vratima. Svaka bala se zatim odvojeno va\u017ee i uzimaju se uzorci iz svake od stru\u010dnjaka koji ih zatim klasificiraju u lotove kao \u0161to su prva, druga ili tre\u0107a kvaliteta. Sljede\u0107i slu\u017ebenik upravlja strojem s kojim odnosi bale u skladi\u0161te straga. Zatim kada do\u0111e vrijeme prenose se bale u posebne prostorije, gdje posebno obu\u010dene \u017eene sortiraju svaki list duhana i ubacuju ih u velike sanduke ozna\u010dene s \u02eelijep\u02ee, \u02eeodli\u010dan\u02ee i tako dalje. Nakon su\u0161enja duhan se odnosi do ma\u0161ine za rezanje svake kvalitete ponaosob. Duhan je nakon toga spreman za pakiranje. Od ve\u0107ine ovog rezanog duhana djevojke prave cigarete. Proces nije isti onakav kakvog mi poznajemo, jer se ovdje radi s ve\u0107 smotanim cigaret papirom u kojega se duhan gura iz cilindara. Druga grupa djevojaka re\u017ee krajeve i cigareta je gotova. Zatim se pakiraju u kutije. Hercegova\u010dke cigarete se u pravilu prave s piskom za usta. Ovdje ne izra\u0111uju cigare.<\/p>\n<p>Duhan, koji se prodaje kao takav, djevojke tako\u0111er pakiraju u kutije. Najfiniji (flor) se posebnim \u010de\u0161ljevima ru\u010dno vadi, vezuje onaj koji je istog kvaliteta i zatim pakira u tanke kutije. Naravno da je ova kvaliteta vrlo skupa. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Ve\u0107ina stanovnika Mostara su Turci ili, da se ta\u010dnije izrazim, muslimani, jer je religija jedina razlika izme\u0111u bosanskohercegova\u010dkih muslimana i kr\u0161\u0107ana. U odje\u0107i, pa \u010dak i u jeziku, nema razlike izme\u0111u njih i njihovih kr\u0161\u0107anskih susjeda. Dodu\u0161e, svi oni imaju posebnu no\u0161nju, ali samo za sve\u010dane prilike i po pravilu razlikuju se samo po tome \u0161to Muslimani briju glavu. Vjerovatno je tek u ovom vijeku kr\u0161\u0107anima dozvoljeno da uop\u0107e \u017eive u gradovima; u svakom slu\u010daju, zemlju nisu mogli posjedovati do vremena Omer-pa\u0161e. On je mnogo popravio njihov polo\u017eaj, i, mada ih je razoru\u017eao, bez razlike je strijeljao svakog Tur\u010dina koji bi ubio kr\u0161\u0107anina, \u0160to je prije toga vremena smatrano kao sasvim bezna\u010dajna stvar, ba\u0161 kao \u0161to je i danas u Jermeniji.<\/p>\n<p>Bosanski Muslimani su beskrajno mnogo stro\u017eiji i pogledu vjerskih du\u017enosti i obi\u010daja nego Turci u Carigradu. To se najbolje mo\u017ee uo\u010diti u odje\u0107i \u017eena. \u010citalac se sje\u0107a da su prije nekoliko godina vjerske vlasti u Carigradu izdale proglas u kojem skre\u0107u pa\u017enju na uobi\u010dajeni nemar u tom gradu prema Poslanikovim izri\u010ditim nalozima u pogledu odijevanja \u017eena. Ovdje je to sasvim druga\u010dije; prozirni velovi i pari\u0161ke haljine su nepoznata stvar. Ne samo da \u017eene nose lijep platneni zar (ja\u0161mak) nego i mnogo \u010dvr\u0161\u0107i na le\u0111ima. Ovaj komad odje\u0107e ima visoku, krutu kragnu, koja se, me\u0111utim, ne nosi oko vrata, ve\u0107 preko glave. Sve \u017eene se podjednako pridr\u017eavaju no\u0161enja bezobli\u010dnog ogrta\u010da i visokih \u017eutih \u010dizmica, u kojima vuku noge, tako da prolaznik ne mo\u017ee pogoditi da li gleda u djevojku ili staru babu. Mu\u0161karci su nao\u010diti, aktivni, inteligentnog izgleda i \u010dini se da su izuzetno revnosni u vr\u0161enju svojih vjerskih du\u017enosti.<\/p>\n<p>Muhamedanski seljak je, naravno, sasvim druga\u010diji, a seoske \u017eene ne pokrivaju lice, mada nose maramu na glavi, spremne da je navuku preko usta ako nai\u0111e neki zapadnjak [&#8230;]. Seljaci svih vjera nose fes ili \u010dalmu. \u017dene se obla\u010de samo u bijelo doma\u0107e platno; suknja je obi\u010dno pri\u010dvr\u0161\u0107ena pozadi, tako da se vide hla\u010de. U sve\u010danim prilikama one nose dosta nakita, koji je u Engleskoj poznat kao nakit bugarskog tipa, i ukrase na glavi, uglavnom od starog zlata i dukata. Gradske \u017eene nose \u0161iroke dimije i dolamice, \u010desto potpuno prekrivene zlatnim vezom. Kape su im isto tako izra\u0111ene.<\/p>\n<p>(sa engleskog: Tibor Vran\u010di\u0107)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Lovac po profesiji i opredjeljenju Robert Dunkin, poznatiji u knji\u017eevnim i lova\u010dkim krugovima kao Snaffle (konjski \u0111em \u2013 dio uzde koji se stavlja konju u gubicu, \u017evale), skupa sa svojom suprugom (tako\u0111er lovkinja), obilaze Dalmaciju i Hercegovinu i do\u017eivljaje iz tih zemalja preta\u010de u zanimljivu putopisnu knjigu \u02eeIn the land of bora\u02ee (U zemlji bure).&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11787,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11784","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11784"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11784\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11786,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11784\/revisions\/11786"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11787"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11784"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11784"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11784"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}