{"id":11820,"date":"2016-07-24T11:41:09","date_gmt":"2016-07-24T09:41:09","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11820"},"modified":"2016-07-24T11:41:09","modified_gmt":"2016-07-24T09:41:09","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-san-ili-bajka-iz-hiljadu-i-jedne-arapske-noci-1908-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11820","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca &#8211; San ili bajka iz Hiljadu i jedne arapske no\u0107i, 1908. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Frances Kinsley se 1881. g. udala za Charlesa Hutchisona, kasnije prvog direktora Prve nacionalne banke Chicago. Odlu\u010dili su, skupa s nekim \u010dlanovima svoje obitelji, obi\u0107i automobilom Dalmaciju, Crnu Goru, Hercegovinu, Bosnu i Hrvatsku. Krenuli su iz Pariza, preko Trsta i Dalmacije, stigli u na\u0161e krajeve, a 8. maja 1908. dru\u0161tvo je ostalo tri dana u Mostaru. Kako su uspjeli u ono doba automobilom pre\u0107i toliku razdaljinu, s kojim problemima su se sve suo\u010davali, kako su nabavljali gorivo, otkud nabavljali tada vrlo rijetke mape, kako savladavali uske i neprohodne ceste, opisali su u svojoj putopisnoj knjizi \u02eeMotoring in the Balkan\u02ee (S automobilom po Balkanu), izdatu 1910. g.. Stil pisanja ovog putopisa se pribli\u017eava nekoj romansiranoj pri\u010di, s dosta dijaloga, razmi\u0161ljanja. Francis zamje\u0107uje mnoge detalje koje mu\u0161kom oku bje\u017ee, stoga je u\u017eitak proputovati Mostarom prije vi\u0161e od stotinu godina.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje \u0107emo se osvrnuti samo na dio zanimljiv nama, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Veoma nas je iznenadilo da smo u Mostaru nai\u0161li na udoban moderan hotel smje\u0161ten na samoj obali rijeke Neretve. S prozora hotela koji su okrenuti k istoku pru\u017ea se predivan pogled na sjenoviti park, a na\u0161i obroci su poslu\u017eivani na otvorenoj terasi. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] \u02ee\u010citao sam u nekim knjigama da je Mostar glavni grad Hercegovine\u02ee, re\u010de Entuzijast (Francis je u svojoj knjizi nadjenula imena prema karakteristikama pojedinih osoba koja su im \u010dinili dru\u0161tvo, pa tako imamo Entuzijastu, Nje\u017enu Gospo\u0111u, Vo\u0111u, Opreznu i druge). \u02eeUistinu je najve\u0107i grad u kojem smo bili nakon Trsta, uz izuzetak Splita. Veli\u010dina ih ne \u010dini privla\u010dnima. Mora da su ublizu sagra\u0111eni jer mi se ne \u010dini da zauzimaju mnogo povr\u0161ine\u02ee<\/p>\n<p>Upravo tada stigosmo na most i nesvjesno zastasmo kako bismo u\u017eivali u slici. Uop\u0107e nisam u stanju opisati veli\u010danstveni luk, koji izgleda kao da se \u017eivo bi\u0107e prote\u017ee s obale na obalu ponad vode koja se pjeni. \u010cujem rije\u010di koje netko izgovara: \u02ee\u0160ezdeset stopa je do povr\u0161ine vode; ima raspon od stotinu stopa, dok Rialto u Veneciji ima raspon od svega sedamdeseti\u010detiri\u02ee. Brojke mi ni\u0161ta ne zna\u010de, mene dose\u017ee pastelna boja i prastare kule stra\u017eare; mahovinom obrastao zid od tvr\u0111ave i kretanje, \u0161arena gomila, no iznad svega drugoga odu\u0161evljava me ova prekrasna savr\u0161enost svega. Arapski natpis na mostu \u02eeKudret Kemeri\u02ee\u2014\u0161to zna\u010di, \u02eeluk svemogu\u0107eg Boga\u02ee.<\/p>\n<p>U sebi sam uzviknula \u02eevow\u02ee, \u02eeovo je mjesto kamo \u017eelim do\u0107i u rano jutro i tu bih mogla ostati satima u\u017eivaju\u0107i. Budu\u0107i da se kamena klupa prote\u017ee \u010ditavom du\u017einom luka, dok se ja budem odmarala na njoj ljudi bi u svojim dnevnim zadacima u\u017eurbano prolazili mimo mene tamo-amo\u02ee.<\/p>\n<p>Penju\u0107i se uzbrdicom mosta k njegovom centru pogledavamo dolje u zelenu vodu koja juri izme\u0111u stijenovite obale, a zatim podi\u017eemo pogled prema gradu na drugoj strani. \u02eeJedanaest, dvanaest, trinaest\u02ee, glas pored mene broji, i ja odgovaram: \u02eeDa, mo\u017ee se s ovog mjesta izbrojati trinaest minareta\u02ee. Izbrojala sam ih sve. \u02eeKako li su samo simboli\u010dne \u2013 te vitke kule s balkonima koje su upravljene nebu.<\/p>\n<p>\u02eeKako su divna stara stabla kraj ovih zelenih kupola d\u017eamije odmah ponad rijeke! Pitam se da li bi ih mogli promotriti iz blizine.\u02ee<\/p>\n<p>\u02eeMo\u017eda su u nekom privatnom vrtu\u02ee, natuknu Oprezni. No, mi smo ve\u0107 hitali preko mosta i spu\u0161tali se niz uzanu uli\u010dicu iz bazara, \u017eeljno tra\u017ee\u0107i put do njih. Ispred suncem obasjanog prolaza, oklijevali smo samo tren, kada se jedna \u010du\u010de\u0107a figura s dugom lulom uspravila i bez rije\u010di nas povela po kamenom poplo\u010danom puteljku izme\u0111u tunela od kamenih zidova. Ugledasmo fontanu s teku\u0107om vodom i krovom iznad koji ju \u0161titi, kao i razgranate zelene grane i \u0161iroki, nadsvo\u0111eni ulaz u d\u017eamiju. Tu se \u010dovjek zaustavi, nama \u017eenama bija\u0161e ulaz zabranjen, te skidaju\u0107i cipele, izrecitira, kao formulu, svoje obja\u0161njenje od nekoliko njem\u010dakih rije\u010di koje je poznavao:\u2014 \u02eeMehmed pa\u0161ina d\u017eamija, prva u Mostaru, \u010detiristo godina stara, a ono je Mecca \u2014 Muhamedovo ime, \u2014 tamo stoji propovjednik, a ovo, pokazuju\u0107i na uzane zavojite stube, vodi na minaret. \u02eeJa sam mujezin\u02ee, ponosno dodade. Bogati tepisi, prigu\u0161eno svjetlo, siluete s prekri\u017eenim nogama koje u\u010de Kur`an ispod niskih prozora, stoljetni zidovi i maurske re\u0161etke, \u010dinile su izvanrednu sliku.<\/p>\n<p>Okrenuli smo se i do\u0161etali do \u0161armantnog trijema za odmor u\u017eivaju\u0107i u smiruju\u0107oj sceni. Izme\u0111u nji\u0161u\u0107ih grana velikog stabla vidi se Neretva kako vijuga me\u0111u stijenama i prekrasna brda. Preko visokog luka Starog mosta kre\u0107e se povorka dra\u017eesno odjevenih likova, tako \u010dudna, tako misti\u010dna! Sanjamo li ili se obistunjuju bajke iz Hiljadu i jedne arapske no\u0107i?<\/p>\n<p>Vra\u0107aju\u0107i se natrag prema na\u0161em boravi\u0161tu, kroz tihi zrak se uzdigao neobi\u010dan pti\u010dji pjev. Uzdrhtalo sam pogledala prema gore. \u02eeDa, to je slavuj\u02ee, odgovori moje englesko dru\u0161tvance na moje neizre\u010deno pitanje. \u02eeOvdje pjevaju neprestnao, posvuda, \u010dak i iz grmlja neposredno kraj \u017eeljezni\u010dke pruge\u02ee.<\/p>\n<p>Po kalendaru je bio deveti maj, no zrak je kao u julu; uzalud se gleda u nebo za pokojim tananim obla\u010di\u0107em na blistavom nebu. Lanac brda o\u0161tro re\u017ee nebo, njegove strme litice pod kutom prave sjene, ru\u017ei\u010daste, svjetloljubi\u010daste i zelene. [&#8230;] Promi\u010de \u017eena u dimijama vode\u0107i djete\u0161ce za ruku i balansiraju\u0107i tablu na glavi na kojoj stoje dvije vekne nepe\u010denog kruha. Da li ide u javnu pekaru? Kombinacija dimija, kockaste prega\u010de i natovarene glave je na neki zabavan na\u010din nepodudaraju\u0107e, no, \u010dak i katolkinje nose ovu mu\u0161kobasnjastu odje\u0107u. Nedjeljom je ona od crne svile, bogata, \u0161iroka i duga\u010dka. Smije\u0161no je gledati napore ovih sve\u010danih gospo\u0111a da ih odignu od pra\u0161njave ceste dok njome hodaju. Me\u0111utim, modni kostim koje nose mostarske Turkinje za van, toliko je slikovito opisao major Henderson u svojoj sjajnoj knjizi o Balkanu da meni ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da prepi\u0161em njegove rije\u010di:<\/p>\n<p>\u02eeZamislite si dugi, veoma debeo tamnoplavi ogrta\u010d, vrlo sli\u010dan onome kojega nosi g. Thomas Atkins, jedino \u0161to je ovaj opremljen ogromnom kragnom koja stoji uspravljeno gotovo stopu u vis. Ova no\u0161nja je u potpunosti preba\u010dena preko \u017eene koja ju nosi te je tako njome cijela omotana skupa s glavom, kop\u010dom je pri\u010dvr\u0161\u0107ena ispod grla, odmah ispod nosa, ostavljaju\u0107i krutu kragnu isturenom naprijed, kao ogroman kljun. Jedino je ostavljen prorez za o\u010di koji se prekriva maskom od tankog muslina. Ovaj pla\u0161t-kabanica je \u010dvrsto zakop\u010dan sve do dna s tim da su rukavi pri\u010dvr\u0161\u0107eni na le\u0111ima i slobodno se nji\u0161u, ba\u0161 kao neka zakr\u017eljala krila. Takav kostim kompletiraju ogromne crne ili svjetlo\u017eute nezgrapne i labave \u010dizme\u02ee. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Turisti\u010dki gledano, Mostar nema puno znamenitosti, ali ima divnih prizora, \u017eivu\u0107ih u svako doba, a i no\u0161nja je mnogo raznolikija i privla\u010dnija, nego u Dalmaciji, \u0161to puno govori. Isto\u010dnja\u010dki karakter gra\u0111evina tako\u0111er stvara odgovaraju\u0107u podlogu, a blje\u0161tava bijela svjetlost podsje\u0107a na onu u Kairu i na Istoku.<\/p>\n<p>Na bazaru, u ulicama s visokim zidovima, kraj d\u017eamija, na polukru\u017enom mostu \u2013 skupljaju se po danu ljudi, \u017eene i djeca u \u0161arenim grupama. Me\u0111utim, nezaboravan do\u017eivljaj izaziva nedjeljna misa u franjeva\u010dkoj crkvi. Vojnici u svojim kaki i crvenim fesovima tvore \u010dudnu zbrku boja; seljaci s veselo vezenim prslucima preko \u010distih bijelih ko\u0161ulja, u \u0161irokim vre\u0107astim hla\u010dama, s bijelim vunenim dokoljenicama, u opankama i crvenim fesovima; u bijelo ogrnute \u017eene s maramama, ispod kojih vire nanizane niske dukata, sve stoje\u0107e, klanjaju\u0107e ili kle\u010de\u0107e isto\u010dasno, ostavljaju kako sna\u017ean i upe\u010datljiv dojam tako i veoma slikovit. Ni\u0161ta manje dojmljiva je scena izlaska iz crkve kada vjernici nahrupe van na svjetlost pa se skupljaju ispod sjenovitih kro\u0161nji na bijeloj ulici i veselo \u0107askaju u grupicama.<\/p>\n<p>Nemaju nikakva straha od kamere, i mada su ljudi ugodni, Turci, \u010dak i mu\u0161karci, klimaju glavama nijemo odbijaju\u0107i kada se ovakva tema na\u010dne. \u02eeKakav je to odvratan ovi\u010daj bojiti kosu kanom u cigla crvenu\u02ee, komentirala je Nje\u017ena Gospo\u0111a kada je kraj nas pro\u0161la djevojka u dimijama tako obojena. \u02eeMislite li da ova medalja \u0161to visi s kape na \u010delu djevojke slu\u017ei kao amajlija protiv urokljivih o\u010diju, je li samo ukras ili je mo\u017eda na njemu izgravirano njeno ime u slu\u010daju da se izgubi?\u02ee Me\u0111utim, na\u0161u pozornost je tada odvukao zvuk glazbe. \u02eeIskreno mislim da su to gusle\u02ee, uzbu\u0111eno sam izjavila, \u02eemo\u017eemo li oti\u0107i onamo i vidjeti?<\/p>\n<p>Posmatraju\u0107i s razumne udaljenosti, uo\u010dili smo starog muzikanta kako gudi po nacionalnom bend\u017eu kao i kolo koje se vilo na ulici; ali, avaj! \u2014 ova grupa Srba su to \u010dinili tako \u0161to su odbacili svoju narodnu no\u0161nju i odjenuli obi\u010dna gradska odijela. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] U subotu je u parku ispred hotela svirala vojna glazba od 7,30 popodne do pono\u0107i. Sva gradska moda u posljednjim venecijanskim toaletama je zauzela brojne stolove osvjetljene lanternama. S na\u0161eg balkona pogled je bio kao na pozornicu. Ni\u0161ta manje spektakularnosti trenutku nisu oduzimale ni sjajne vojne uniforme. Zadnje \u010dega se sje\u0107am te ve\u010deri je bio veseli smijeh i ugodan \u017eamor mnogih glasova koji se razaznavao izme\u0111u tonova valcera koje je svirala vojna kapela.<\/p>\n<p>(sa engleskog: Tibor Vran\u010di\u0107)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Frances Kinsley se 1881. g. udala za Charlesa Hutchisona, kasnije prvog direktora Prve nacionalne banke Chicago. Odlu\u010dili su, skupa s nekim \u010dlanovima svoje obitelji, obi\u0107i automobilom Dalmaciju, Crnu Goru, Hercegovinu, Bosnu i Hrvatsku. Krenuli su iz Pariza, preko Trsta i Dalmacije, stigli u na\u0161e krajeve, a 8. maja 1908. dru\u0161tvo je ostalo tri dana u&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11821,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11820","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11820"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11820\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11822,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11820\/revisions\/11822"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11821"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}