{"id":11823,"date":"2016-07-31T15:23:16","date_gmt":"2016-07-31T13:23:16","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11823"},"modified":"2016-07-31T15:23:16","modified_gmt":"2016-07-31T13:23:16","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-dzenaza-zurno-brisanje-tragova-ljudskog-postojanja-1909-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11823","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca: D\u017eenaza &#8211; \u017eurno brisanje tragova ljudskog postojanja, 1909. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Nijemac, ro\u0111en u \u010ce\u0161koj 1876. g., Robert Michel, uveliko je doprinio popularizaciji Bosne i Hercegovine u Europi onog vremena. Bio je knji\u017eevnik s \u010dinom natporu\u010dnika u k.u.k. vojsci. Mostar je posjetio dva put \u2013 prvi put 1898., kada je slu\u017ebovao u na\u0161em gradu i drugi put od 1907. \u2013 1909., kao ve\u0107 afirmirani knji\u017eevnik s brojnim novelama, romanima i dramama iza sebe. Pisac koji je dotad bio izuzetno popularan, iza 1945. g. pada u zaborav. Njegovo djelo \u02eeMostar\u02ee predstavlja neizmjerno bogatsvo istorijske ba\u0161tine, jer je u njemu izuzetno detaljno predstavio Mostar, ljude i obi\u010daje kakvi su bili na po\u010detku dvadesetog stolje\u0107a u izvornom obliku. Umro je u Be\u010du 1957. g.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje \u0107emo navesti samo jedan zanimljiv isje\u010dak iz knjige u prevodu dr. Branka \u0160anti\u0107a, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[&#8230;] Osim toga, u gradu ima mno\u0161tvo muslimanskih harema. Raj upokojenih Muslimana sastoji se od devet katova u kojima se nebeske radosti na izniman na\u010din sve vi\u0161e i vi\u0161e pove\u0107avaju. Svaki kat sli\u010dan je beskrajnoj ba\u0161\u010di sa \u010dudotvornom rijekom i divnim potocima. Tu najraznovrsnije vo\u0107ke nose uvijek plodove, da sla\u0111ih \u010dovjek ni po\u017eeljeti ne mo\u017ee. Ku\u0107e su od \u010distog zlata i srebra u kojima ni jedna \u017eelja ne ostaje neispunjena. Tijelo i du\u0161a nalaze tamo u najpunijoj mjeri svaku \u017eeljenu nagradu.<\/p>\n<p>Za svoje mrtve muslimani Mostara imaju tako\u0111er ure\u0111ene male rajeve za posljednji ovozemaljski boravak. Njihovi haremi odu\u0161evljavaju o\u010di vi\u0161e nego najljupkije ba\u0161\u010de.<\/p>\n<p>Nije te\u0161ko otkriti tajnu njihove ljepote. Mrtvi se pokapaju i dobijaju svoje ba\u0161luke, sva druga briga prepu\u0161ta se prirodi. A priroda gotovo uvijek uspijeva da od ljudskih djela koja se predaju njoj tvori \u010duda od ljepote.<\/p>\n<p>Svaki mezar ima dva vitka grobna kamena, jedan vi\u0161i povrh glave i jedan ni\u017ei povrh nogu. Ve\u0107i nosi turskim jezikom uklesano ime mrtvog, ime oca i podatke o danu smrti. Ako je ba\u0161luk namijenjen mu\u0161karcu, na gornjem kraju nosi jedan veliki turban ili neko drugo simboli\u010dko pro\u0161irenje. Ba\u0161luci \u017eena zavr\u0161avaju se jednim jednostavnim \u0161iljkom.<\/p>\n<p>Graditelji d\u017eamija i mnogi drugi zaslu\u017eni ljudi dobijaju za posljednje prebivali\u0161te jedan mali mauzolej zvani turbe. Ova turbeta su nadsvodjena lijepim kupolama na vitkim stubovima. U Mostaru se ovakva turbeta mogu na\u0107i u nekoliko harema.<\/p>\n<p>U nekim od turbeta le\u017ee zaslu\u017eni vjernici \u02eedobri\u02ee (muslimani imaju i poslanika u smislu kr\u0161\u0107anskih religija). Njihov najve\u0107i, ali i posljednji poslanik bio je Muhamed. Ovaj je do\u0161ao tek iza poslanika: Adema (Adama), Ibrahima (Abrahama), Muse (Mojsija), Dauda (Davida) i Isa pejgambera (Isusa). Poslije najve\u0107eg poslanika Muhameda, na zemlji su se pojavili samo istaknuti sljedbenici prorokovi. To su bili ljudi sa raznim bo\u017eanskim osobinama. Takav jedan vjernik \u2013 \u02eedobri\u02ee, le\u017ei u turbetu harema \u010cejvan-\u0107ehajine d\u017eamije. Pri\u010da ka\u017ee o njemu ovako: kad je jednom u XVIII vijeku doprla vijest do Mostara o upadu Austrijanaca u Bosnu, on je upravo sjedio u jednom du\u0107anu na Velikoj tepi i brijao se. Napola obrijan, izleti on na ulicu i \u017eestoko zamahnu vi\u0161e puta svojim \u0161tapom kroz zrak, tra\u017ee\u0107i osvetu Muhamedovu protiv Austrijanaca. Iza toga i\u0161\u010dezne bez traga. No u isto vrijeme ove zamahe \u0161tapom osjeti\u0161e Austrijanci kao udarce ma\u010dem sve do Banja Luke. Vidjeli su ga poslije dugo vremena na jednom brdu kod Mostara \u2013 svoju vlastitu odsje\u010denu glavu nosio je pod pazuhom. Si\u0161ao je u grad i kod d\u017eamije \u010cejvan-\u0107ehajine i\u0161\u010dezao u zemlju. Na ovom mjestu podignuto mu je turbe.<\/p>\n<p>Grobovi \u2013 mezari nisu poredani pravilno kao na evropskim grobljima. Ba\u0161luci se podi\u017eu samo toliko daleko od ruba groba da izme\u0111u njih i groba ostane komad tvrde zemlje, da ih slijeganje zemlje u grob ne povu\u010de sa sobom. Ukoliko su ba\u0161luci ve\u0107i utoliko mora biti ve\u0107e odstojanje od groba. Ipak, ve\u0107ina ba\u0161luka nagne se na stranu. Mnogi utonu sasvim duboko, a mnogi, \u010dak, le\u017ee poprijeko na travi. Nikakav put ne vodi izme\u0111u grobova, nema nikakvog cvije\u0107a, nikakvog ukrasnog busa koji je ljudska ruka zasadila. Pa, ipak, ni najbri\u017eljiviji vrtlar ne bi ljupkije okitio groblje, ni najiskreniji umjetnik ne bi mogao stvoriti bolju harmoniju od ove \u0161to tu postoji. Nepravilni, \u010dedno lijepi ba\u0161luci obrasli su gustim \u017ebunjem divljih ru\u017ea, crnog gloga i svakojakih puzavica. Tu i tamo vidi se grupa velikih ba\u0161luka, \u010dvrsto obavijenih divljim br\u0161ljanom, kao da se dugo godina trudio da pove\u017ee spomenike onih koji oplo\u0111uju njegovo korijenje, u \u010dvrst struk. Mjestimi\u010dno samo visoka trava pokriva hrapavo tle i sjajni cvjetovi dopiru do turbana nakrivljenih ba\u0161luka.<\/p>\n<p>Tako raznolika i osobena je ljepota pojedinih harema. Svaki harem opet ima u svojim raznim dijelovima takvu raznoliku dra\u017e da je to te\u0161ko opisati rije\u010dima.<\/p>\n<p>Najve\u0107i haremi nalaze se na izlaznim mjestima iz grada. Od divne \u0160ari\u0107a d\u017eamije harem se prote\u017ee sve do Ju\u017enog logora, i od ku\u0107a na Neretvi do padina Podvele\u017eja. Na sjevernom izlazu na glavnoj ulici kod mahale Fatima-kadune, prostire se jedan veliki harem, mjestimi\u010dno zasut odronom sa brda stolac. Na ovim grobljima sahranjuje se jo\u0161 i sada. Ipak, na njima ima tako skrovitih mjesta kao da nikada ljudska noga nije stupila na sveto tlo. Jo\u0161 je \u010darobnija ljepota onih harema koji se vi\u0161e ne koriste. Gotovo svaka d\u017eamija u gradu ima tako po jednu sablasnu ba\u0161\u010du mrtvih u svojim zidovima. Potpuno su bajkoviti ovi mali rajevi, kad u njima ima jo\u0161 i stabala, \u010dije kro\u0161nje ih obavijaju u tajanstvenu tamu. Jedan dragocjen primjer na\u0107i \u0107emo u zadnjem dijelu harema Dervi\u0161-pa\u0161ine d\u017eamije. Samo ono visoko stablo, zakovrljeno br\u0161ljanom do najtanjih krajeva grana, daje nezaboravnu sliku. Vrlo je zna\u010dajan i harem Lafine d\u017eamije. Nema u njemu nikakvih \u017ebunjeva osim nekoliko vitkih stabala. Na ovim stablima i na ba\u0161lucima divlji br\u0161ljan smjestio je naj\u010dudniji nakit. I pod \u0161irokim krunama starih oraha u haremu kod Dvizac d\u017eamije (Baba Be\u0161irove d\u017eamije) \u017ebunje je tako gusto da se u njemu skrivaju slavuji za svoje kliktave no\u0107ne snove.<\/p>\n<p>I kako nam \u010dudno izgleda pogreb jednog muslimana, to \u017eurno brisanje tragova ljudskog postojanja. Tijelo umrlog se zamata u platno, nosi na jednoj jednostavnoj nosiljci (tabut). Nadmetanje, kojim se uvijek novi vjernici tiskaju da bi za nekoliko koraka na vlastitu ramenu ponijeli nosiljku, unosi u povorku neku \u010dudnu \u017eurbu. Za svaki korak koji neko u\u010dini nose\u0107i umrlog, opra\u0161ta se 40 grijeha. Uop\u0107e od \u010dasa kad mujezin sa munare objavi smrt pravovjernika pa do polaganja u grob, pro\u0111e samo nekoliko sati. \u0160tavi\u0161e, \u017euri se najradije takvim tempom da se umrli sahrani ve\u0107 jedan sat iza posljednjeg daha. Tijelo se jo\u0161 potpuno i ne ohladi, udovi se mogu jo\u0161 savijati i na taj na\u010din mo\u017ee se pokopati i u sjede\u0107em stavu. Kad umre siromah koji za pogrebne tro\u0161kove nije mogao ostaviti dovoljan iznos, \u010deka se sve dok se potreban novac ne sakupi. Ina\u010de se onaj koji premine uve\u010de, pokopa rano sljede\u0107eg jutra, a koji umre prije podne, najkasnije po podne. U me\u0111uvremenu dr\u017ee se pogrebne molitve i umrlog se pere, jer vjernik ni poslije smrti ne smije ne\u010dist stupiti pred Boga. I prije nego povorka po\u0111e, u\u010desnici na pogrebu izgovore jo\u0161 zajedni\u010dku pogrebnu molitvu.<\/p>\n<p>Pred haremom tabut se metne na zemlju tako da lice umrlog bude okrenuto prema Meki. Tad hod\u017ea obavi posljednju molitvu: po jednu u slavu Boga i Proroka i jednu kratku molitvu za umrlog. Tada svi posljednji put s jednom kratkom izrekom pozdrave i pogrebni \u010din je zavr\u0161en. Na to hod\u017ea pita prisutne, da li je umrli u \u017eivotu bio dobar \u010dovjek. Jednoglasno \u00abda\u00bb je odgovor. Pa i za najve\u0107eg zlikovca rekne se u ovom \u010dasu da je dobar, jer kome se pre\u0161ute grijesi tome \u0107e Bog zaboraviti. \u010cetiri \u010dovjeka tada ponesu tabut do kabura (groba). Dva najbli\u017ea srodnika umrlog sa\u0111u u grob i preuzmu tabut kojeg glavom okrenutom prema Meki pola\u017eu u grob. Da odronjavanjem zemlje umrli ne bi bio o\u0161te\u0107en, tabut se prekriva malim da\u0161\u010dicama. Svi na sahrani sudjeluju u zasipanju groba zemljom i lopatama. Po\u0161to se zajedni\u010dki izgovori i posljednja molitva, groblje se napu\u0161ta. Samo hod\u017ea ostaje kod groba da za umrlog prou\u010di jo\u0161 jednu molitvu. \u010cim se o\u017ealo\u0161\u0107eni razi\u0111u, do\u0111u dva an\u0111ela da tra\u017ee naplatu od umrlog za sve \u0161to je \u010dinio i radio za \u017eivota na zemlji. Prva tri pitanja su uvijek ista. Za ova pitanja hod\u017ea dovikuje mrtvacu glasno jasan odgovor.<\/p>\n<p>-Ko je tvoj bog?<\/p>\n<p>-Moj bog je Allah!<\/p>\n<p>-Koje je tvoje sveto mjesto?<\/p>\n<p>-Moje sveto mjesto je Meka!<\/p>\n<p>-Ko je tvoj prorok?<\/p>\n<p>-Moj prorok je Muhamed!<\/p>\n<p>Ali dalje pitanje mo\u017ee \u010duti samo preminuli i niko mu vi\u0161e ne mo\u017ee pri odgovoru pomo\u0107i. Poslije ovog ispitivanja an\u0111eli po zapovijedi Boga preuzimaju du\u0161u umrlog i odnose je. Ako je umrli bio istinski pravovjernik i uvijek izvr\u0161avao zapovijedi Muhamedove do\u0107i \u0107e potom u raj. Grob iskopan u zemlji je \u0161irok kako tijelo umrlog ne bi bilo stije\u0161njeno i da se odr\u017eava do sudnjeg dana. Me\u0111utim, ako umrli nije bio dobar musliman, nije brinuo o zakonima vjere, an\u0111eli ga odnose do pakla i bacaju u onaj odjeljak u koji prema svom teretu grijeha pripada. Oko tijela jednog ovakovog grije\u0161nika stisnu se \u010dvrsto zidovi groba i potpuno ga zgnje\u010de da ni kost od njega ne ostane.<\/p>\n<p>U pogrebnoj povorci i pri pokapanju umrlog u grob \u017eene nikada ne sudjeluju. Sve je vrlo ozbiljno i mirno. Ne nari\u010de se i ne pla\u010de se nikad, jer bi naricanje moglo umrlom \u0161koditi pred Bogom. Ko poslije muka zemaljskog \u017eivota zaslu\u017euje raj, nema razloga za tugovanje, a glasno plakanje ne bi bilo ni\u0161ta drugo nego dokaz da postoji razlog da se za sudbinu du\u0161e umrlog pla\u0161i.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nijemac, ro\u0111en u \u010ce\u0161koj 1876. g., Robert Michel, uveliko je doprinio popularizaciji Bosne i Hercegovine u Europi onog vremena. Bio je knji\u017eevnik s \u010dinom natporu\u010dnika u k.u.k. vojsci. Mostar je posjetio dva put \u2013 prvi put 1898., kada je slu\u017ebovao u na\u0161em gradu i drugi put od 1907. \u2013 1909., kao ve\u0107 afirmirani knji\u017eevnik s&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11824,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11823","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11823","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11823"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11823\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11825,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11823\/revisions\/11825"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11824"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11823"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11823"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11823"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}