{"id":11827,"date":"2016-08-07T10:30:25","date_gmt":"2016-08-07T08:30:25","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11827"},"modified":"2016-08-07T10:30:25","modified_gmt":"2016-08-07T08:30:25","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-ovdje-istok-i-zapad-zive-zajedno-1909-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11827","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca &#8211; Ovdje Istok i Zapad \u017eive zajedno, 1909. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Britanski \u010dasnik, major po zvanju, a putopisac po opredjeljenju, Percy E. Henderson je 1909. g. pored Dalmacije, Crne Gore i Ma\u0111arske, posjetio i Bosnu i Hercegovinu. Poseban dio se odnosi na njegove do\u017eivljaje u Mostaru. S odu\u0161evljenjem je opisao svoj boravak i dojmove, i prenio ih u zanimljivo putopisno \u0161tivo \u2013 knjigu, oboga\u0107enu brojnim fotografijama, pod naslovom \u02eeA British officer in the Balkan\u02ee (Britanski oficir na Balkanu). Najvi\u0161e ga se dojmio posjet jednom mostarskom haremu*. Preko jednog austrijskog poru\u010dnika, \u010dija je \u017eena poznavala izvjesnu muslimanku Habibu, uspio je obi\u0107i taj zabranjeni dio \u017eenskih odaja. Vrlo lijepo je opisao unutra\u0161njost i na\u010din \u017eivota, kao \u0161to je i odli\u010dno uo\u010dio sli\u010dnosti i razlike uspore\u0111uju\u0107i pravi Istok od ovoga koji mu je blizu.<\/em><\/p>\n<p><em>Navest \u0107emo samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/staging.cidom.org\/\">staging.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Bilo je ugodno iznena\u0111enje otkriti Mostar kao tipi\u010dan orijentalni grad, jer je jo\u0161 neiskvaren rukom europske civilizacije. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Mostar je grad-slika. Pogled s lijeve obale rijeke, koja je ovdje \u010diste boje \u017eada, koja se jedino gubi mjestimi\u010dno kad nai\u0111e na sjenku ili stijenu, gdje se pretvara u snje\u017enobijelu pjenu; veli\u010danstven most s kulama, neobi\u010dno \u010dudne turske ku\u0107e, stari grad, minareti d\u017eamija, zidovi u obliku litica iza njih, sve to vi\u0111eno u odbljesku svjetlosti mije\u0161a se u oku kao kod umjetnika.[&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Nakon obilaska grada oti\u0161li smo u tursku kafanu s vrtom ba\u0161 preko puta novog \u017eeljeznog mosta na Neretvi i naru\u010dili pravu tursku kafu, dok su istodobno kafanski muzikanti naizmjeni\u010dno u\u017eivo svirali kolo, srpski narodni ples i pjevali srpske pjesme s njihovim karakteristi\u010dnim melankoli\u010dnim kadencama.<\/p>\n<p>Zatim smo se vratili u hotel Neretvu, udobno i moderno zdanje, i jeli izvrsnu nertvanjsku pastrvu usput je zalivaju\u0107i vrstom opola \u2013 dobro lokalno stolno vino, sjede\u0107i na \u0161irokoj hotelskoj verandi me\u0111u veselim dru\u0161tvom austrijskih oficira i njihovih \u017eena, te gradskom elitom. Poslije smo sjedili i razgovarali uspore\u0111uju\u0107i pravi Istok, kojega smo dobro poznavali, s ovim Istokom ovdje, koji mu je sli\u010dan, a ipak toliko razli\u010dit. Na izvornom Istoku \u010dovjek sa Zapada mo\u017ee vidjeti vrlo malo tamo\u0161njeg \u017eivota. Tamo ljudi \u017eive udaljeni od na\u0161ih o\u010diju. Tamo\u0161nji orijentalni \u017eivot je sakriven od zapadnja\u010dke znati\u017eelje i vi\u0161e manje je nepoznat ili neshvatljiv. Ovdje Istok i Zapad \u017eive zajedno, jedno do drugoga. Ve\u0107ina ih je iste krvi i govore istim jezikom. Jedino je vjera razli\u010dita. Vjerniji dojam \u017eivota muslimana, obi\u010daja i karaktera putnik mo\u017ee shvatiti ovdje u manje od mjesec dana nego da boravi na pravom Istoku godinu dana. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Dijelu na\u0161eg dru\u0161tva je bio omogu\u0107en ulaz u tajanstvene odaje turskog harema koji je pripadao visoko rangiranom mostarskom zvani\u010dniku, a ljubazno\u0161\u0107u i pod osobnim vodstvom jedne gospo\u0111e Austrijanke, ovda\u0161nje mje\u0161tanke, uspjeli smo virnuti i u harem koji je pripadao siroma\u0161nijem sloju muslimana. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Oti\u0161li smo razgledati harem siroma\u0161nije klase. U dvori\u0161tu, \u0161est ili sedam \u017eena je istr\u010dalo kako bi nas do\u010dekali i pozdravili. One su bile ro\u0111ake ili susjede i bile su \u017eene razli\u010ditih mu\u0161karaca. Naime, \u0161to se ti\u010de Bosne i Hercegovine, ve\u0107inom je mit da mu\u0161karac ima vi\u0161e od jedne \u017eene u haremu. U cijeloj zemlji nema vi\u0161e od pola tuceta onih koji ih imaju vi\u0161e. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Na\u0161a doma\u0107ica i njezina k\u0107erka su istr\u010dale kako bi nas susrele, i rukovale se sa svakim ponaosob, izgovaraju\u0107i pozdrav na mekanom slavenskom jeziku. Predstavljale su \u0161armantnu sliku u kontrastu s bjelinom zida ku\u0107e. Djevojka, ve\u0107 zrela za udaju, je bila visoka i prili\u010dno vitka. Bila je odjevena u tirkiznu plavu svilu \u2013 dimije od plave svile, izrazito \u0161iroke, stegnute u gle\u017enjevima, nehajno je nagla\u0161avaju\u0107i dok je hodala, i imala je jednostavan jelek od istog materijala. Na glavi malena okrugla kapa ukra\u0161ena sprijeda i na vrhu veli\u010danstvenim dijamantnim ukrasima, koji su svjetlucali i skakutali dok je hodala. Niska s biserima joj visjela oko vrata \u2013 \u0161est ili sedam nizova \u2013 prekrasni biseri, a ispod njih ogromna ogrlica od dukata \u2013 svaki veli\u010dine kovanice od \u010detiri \u0161ilinga \u2013 nanizani jedan na drugi \u010dvrsto kao da \u0107e nekud pobje\u0107i. Sprijeda je visio izrazito duga\u010dak zlatan lanac koji je bio zataknut u d\u017eepi\u0107 na struku. Kasnije smo saznale da je na kraju lanca bio ukra\u0161en sat najbolje europske marke. Zlatne narukvice su bile na zape\u0161\u0107ima, a na krajevima debele pletenice njene sme\u0111e-crvenkaste kose su visjeli zlatni i dijamantski ukrasi. Bila djevojka lijepa izgleda, ne u potpunosti lijepa, ali najljep\u0161a koju smo vidjeli tog dana, inteligentnog lica, mekane, \u0161irom otvorene o\u010di, brzih i gipkih pokreta. Habiba je bilo njeno ime. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Dvoje nas je imalo kameru, ali \u010dim su je ugledali, iz Habibe je izletio mali krik nazna\u010duju\u0107i njime da su je primijetile i shvatile \u0161to je na stvari. Dohvatila je majku i, napu\u0161taju\u0107i ceremoniju, par je odjurio u ku\u0107u vuku\u0107i sa sobom na\u0161u prijateljicu i vodi\u010da. Kad su se trenutak kasnije ponovno pojavili, smiju\u0107i se objasnile su nam da su Habiba i njena majka kazale da njima \u02eezakonom\u02ee nije dopu\u0161teno fotografiranje, ali slobodno mo\u017eemo snimati ku\u0107u! I s ovim smo se morali zadovoljiti.<\/p>\n<p>Time je njihova stalo\u017eenost bila povra\u0107ena, a nas su prvo odvele gore u sobu za prijeme, tek potom, kad su se uvjerile da smo suglasni, u glavnu sobu tj. blagovaonicu. Ovo je bila soba \u010dije smo kupolasto oblikovane prozore ve\u0107 odozdo uo\u010dili. Na podu prve sobe je bio prekrasan turski tepih, \u0161iroki divan se prostirao na tri strane, a ormari du\u017e zidova su bili od izrezbarene orahovine. Druga soba je bila sli\u010dna uz dodatak nako\u0161enih prozora ispod kojih je bio divan \u2013 veoma luksuzan, s mnogo jastuka u kutovima. Pokazali su nam kako se izvaliti na divan na turski na\u010din, niti le\u017ee\u0107i ni sjede\u0107i, nego saviti jedno koljeno na divan i onda na njega sjesti i izvaliti se. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] \u0160togod smo po\u017eeljeli vidjeti, Habiba nam je bila spremna pokazati. Na na\u0161u zamolbu donijela je par dimija, takve kakve je ona nosila, kako bismo ih mogli pregledati kako su sa\u0161ivene. Sko\u010dila je na stolicu, pridr\u017eavaju\u0107i pa\u017eljivo jednom rukom svoju kapu, te skinula s najgornje police jednu od metalnih tacni za jelo, kako bismo je provjerili. Bio je to bosanski rad, ukra\u0161en po rubovima bakrorezom. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Turske djevoj\u010dice, koje jo\u0161 nisu prispjele za udaje, hodaju nepokrivena lica; me\u0111utim, \u010dak i ove malene kopiraju svoje starije i ako stranac gleda u nju previ\u0161e upadljivo, povla\u010di maramu na svoje lice ili okre\u0107e le\u0111a dok stranac ne pro\u0111e. Uzaludno je poku\u0161avati fotografirati ih. Jedini na\u010din je dok su nesvjesne toga.<\/p>\n<p>Jednom prigodom silno sam \u017eelio \u02ee\u0161kljocnuti\u02ee jednu izuzetno lijepu djevoj\u010dicu. Izravno sam joj pri\u0161ao i zatra\u017eio dopu\u0161tenje, no ona se iznenadno okrenula i po\u010dela bje\u017eati glavom bez obzira. Neki Turci, koji su iz blizine promatrali sve to i silno se zabavljali, po\u010deli su vikati za djevoj\u010dicom obja\u0161njavaju\u0107i joj da je to \u02eedopu\u0161teno\u02ee. No, bilo je uzalud, ona je jo\u0161 br\u017ee tr\u010dala i nije prestajala sve dok se nije dokopala svoje kapije. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Turske \u017eene u Hercegovini su iznimno nezainteresirane, vjerojatno iz razloga \u0161to su u potpunosti bez ikakva obrazovanja, one \u010dak i ne pomi\u0161ljaju nau\u010diti \u010ditati ili pisati. Jedan Tur\u010din, koji je sjedio za susjednim stolom dok je na\u0161e dru\u0161tvo upravo raspravljalo o ovoj temi, nam se bez kolebanja obratio \u0161iroko ma\u0161u\u0107i rukama: \u02eeDa dopustim svojoj \u017eeni da nau\u010di \u010ditati i pisati! A zbog \u010dega? Da bi mogla pisati ljubavna pisma nekom drugom \u010dovjeku ili primati ih od njega!?\u02ee<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Britanski \u010dasnik, major po zvanju, a putopisac po opredjeljenju, Percy E. Henderson je 1909. g. pored Dalmacije, Crne Gore i Ma\u0111arske, posjetio i Bosnu i Hercegovinu. Poseban dio se odnosi na njegove do\u017eivljaje u Mostaru. S odu\u0161evljenjem je opisao svoj boravak i dojmove, i prenio ih u zanimljivo putopisno \u0161tivo \u2013 knjigu, oboga\u0107enu brojnim fotografijama,&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11828,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11827","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11827","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11827"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11827\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11829,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11827\/revisions\/11829"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11828"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11827"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11827"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11827"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}