{"id":11837,"date":"2016-08-28T08:31:42","date_gmt":"2016-08-28T06:31:42","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=11837"},"modified":"2016-08-28T08:31:42","modified_gmt":"2016-08-28T06:31:42","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-nema-grmljavine-crkvenih-zvona-1906-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=11837","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca \u2013 Nema grmljavine crkvenih zvona, 1906. g."},"content":{"rendered":"

Ernest Cliford Peixotto (1869-1940) bio je ameri\u010dki umjetnik, ilustrator i autor, poznat po svojim muralima, putopisima, i umjetni\u010dkim djelima, koja je redovno objavljivao u \u010dasopisu Scribner.<\/em><\/p>\n

Ro\u0111en je 1869. godine u San Francisku, kao jedno od petoro djece u sefardskoj familiji. Studirao je umjetnost na Mark Hopkins institutu za umjetnost, gdje ga je Emil Carlsen ohrabrio da ode u Pariz. Tamo odlazi 1888. godine i upoznaje se s brojnim umjetnicima onog vremena. Nakon \u0161est godina vra\u0107a se u San Francisco, a potom u New York, gdje se pridru\u017eio ekipi iz magazina Scriber. 1897. godine o\u017eenio je slikarku Mary Glascock Hutchinson, a dvije godina kasnije par se vra\u0107a u Pariz, odakle putuju po Evropi i skice s putovanja \u0161alju za objavljivanje u \u010dasopisu Scribner. Njegove skice iz perioda njihovog boravka u Evropi objavio je u nekoliko knjiga, a u knjizi \u201cBy Italian Seas\u201d objavio je ilustracije: \u201cMostar from the Neretva\u201d, \u201cA corner of the Mrket\u201d, \u201cThe Shops\u201d, \u201cThe Saric Mosque\u201d, \u201cA Mosque Entrance\u201d, uz tekst njegove supruge Mary H. Peixotto, iz septembra 1902. godine<\/em><\/p>\n

Tokom Prvog svjetskog rata bio je oficir u vojsci SAD, radio kao direktor odjela za slikarstvo i bio jedan od osam slu\u017ebenih umjenika vezanih za ekspedicione snage, \u010diji je zadatak bio da naprave vizuelni zapis doga\u0111aja na frontu. Nakon rata ostaje u Francuskoj na raznim du\u017enostima do povratka u SAD, gdje je bio predsjednik udru\u017eenja mural slikara, sve do smrti 1940. godine. <\/em><\/p>\n

Donosimo zanimljiv tekst njegove supruge iz ve\u0107 gore spomenute knjige u kojem ona s mnogo dara za zapa\u017eanje sitnih detalja opisuje njihov boravak u na\u0161em gradu. Donosimo i crte\u017eiz iste knjige koja je toliko vjerodostojna da je mnogi mije\u0161aju s fotografijom Mostara. Cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <\/em>staging.cidom.org<\/em><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Ogroman parobrod u vlasni\u0161tvu austrijskog Lloyda, kao da je bio na\u0161a osobna jahta. U\u017eivali smo u njenoj palubi-\u0161etali\u0161tu, ina\u010de rezerviranoj za dva stara Tur\u010dina, bogate trgovce iz Mostara, koji se nikad nisu micali s izabrane to\u010dke odmah iza brodskog dimnjaka. Tu su oni \u010du\u010dali na malom \u0107ilimu iz Smirne iz dana u dan, pokatkad kunjaju\u0107i, ali mnogo \u010de\u0161\u0107e melju\u0107i kafu u tankom mesinganom mlinu, koju bi kasnije uskuhavali na lampi na alkohol. Sa zanimanjem smo ih posmatrali svakodnevno , jer smo ih smatrali kao unaprijed ponu\u0111en do\u017eivljaj kojeg smo si postavili u zadatak.<\/p>\n

Slatki dani iz snova su nam se privodili kraju. Dolaskom no\u0107i, horde Turaka su se \u017eurno iskrcavali s ono malo ru\u010dnog prtljaga. Mladi div u turbanu je iznio na\u0161e torbe, a mi smo se po\u017eurili prema vlaku koji nas je \u010dekao i koji nas je trebao ponijeti u unutra\u0161njost Hercegovine.<\/p>\n

Mrkli mrak je pao, a ki\u0161a je \u0161kropila po prozorskim staklima. Obavijala nas je crna no\u0107 bez zvijezda, izuzev za vrijeme dugih \u010dekanja na stanicama, otkrivaju\u0107i u odbljescima lanterni poneki crveni fes ili bijeli kaftan. No, kona\u010dno se ukazala lelujava svjetlost koja se odra\u017eavala u rijeci i mi smo stigli u Mostar.<\/p>\n

Iz drmusaju\u0107ih ko\u010dija se nije moglo vidjeti ba\u0161 ni\u0161ta osim niskih ku\u0107a s povremenim odbljeskom iza re\u0161etkastih prozora. Trepere\u0107e uljne lampe su visjele ponad vrata prodavaonica ili obje\u0161ene na postolja boje kestena, promicala su tijela omotana u bijelo, u fesu ili u ogromnim hla\u010dama.<\/p>\n

Sljede\u0107i dan po svanu\u0107u, otvorismo prozorske kapke. Kule na visokim brdima svuda oko nas, sredinom obrubljena terasama vinograda, crvenkastosme\u0111im i zlatnim; maslinici koji se propinju padinama ne bi li dosegle vinograde, a me\u0111u zelenilom tuce vitkih minareta, nalik strijelama, propinju\u0107i se iz niza kamenom poplo\u010danih ku\u0107a. U podno\u017eju svega hu\u010di pjenu\u0161ava voda Neretve. Blizu nas je bu\u010dna rijeka presvo\u0111ena mostom koji lepr\u0161a me\u0111u u\u017eurbanom orijentalnom vrevom i koja pravi mjesta trgova\u010dkim ulicama. Oko nas Bo\u0161njaci, kao Arapi ili Andalu\u017eani, opkora\u010duju ramena svojih mula ili ponija, odjeveni kao srpski br\u0111ani u bijele kosmate ogrta\u010de i dokoljenice; mlade djevojke iz Ljubu\u0161kog u koketnim prslucima i crvenim fesovima, u dimijama od bogate svile boje tre\u0161nje ili svjetloljubi\u010daste. Brojni konjski karavani natovareni vre\u0107ama koje vise sa sedla i dobro napunjenim korpama, zamjenjuju pustinjske karavane s nji\u0161u\u0107im devama. Gr\u010dki monasi crnih brada, zamotani u crno, \u010dine \u017eivopisan kontrast srpskim \u017eenama u bijelom, \u010dija vanjska odje\u0107a, skra\u0107ena, otkriva kratke hla\u010de.<\/p>\n

Ispijali smo na\u0161u kafu posmatraju\u0107i zasjenjen vrt u kojem je jedan Tur\u010din grabljao jesenje li\u0161\u0107e. Odredi dje\u010daka u turbanima su \u0107askali svojim mekim glasovima dok su odlazili u \u0161kolu.<\/p>\n

Niske ku\u0107e su obrubljivale put za tr\u017enicu, ame\u0111u njima, tu i tamo, minijaturni re\u0161etkasti prozori su izvirivali preko zabranjenih zidova. I upravo dok sam se \u010dudila \u017eivi li uistinu neka \u017eena iza tih dobro za\u0161ti\u0107enih zidova, pogledav\u0161i nagore ugledah lice koje je odmah nestalo. Me\u0111utim, u blizini se od\u0161krinu dvori\u0161na kapija i ja kro\u010dih unutra u kamenom poplo\u010dano dvori\u0161te; duga\u010dka plavo obojena ku\u0107a, \u010diji je nadkriljeni gorni kat bio bogato ukra\u0161en maorskim prozorima. Ispod stepeni\u0161ta je bio Odalik \u2014 \u017eenske odaje \u2014 uzdu\u017e zidova, \u017eivopisno ukra\u0161eni divani luksuznim orijentalnim jastucima, koji su pozivali na odmor. Poslu\u017eavnik za kafu, s dopola napunjenim fild\u017eanima, le\u017eao je na niskom tabureu ispod kojeg je virio par zlatovezom ukra\u0161enih papu\u010da \u2013 sve dovoljno da bi se Pepeljuga osje\u0107ala o\u010dajnom. Mlada \u017eena je silazila niz stepeni\u0161te, njeni vitki prsti su vukli za sobom balustradu, njeno lice se okrenulo, no ja sam uo\u010dila nje\u017enost u njenom liku, jantarne tonove njena punog vrata, odbljesak zlata iznad njezine veli\u010danstvene kose obojene kanom. Oh, kako bih samo voljela ohrabriti odsjaj u njenim tamnim o\u010dima, no nisam se usudila! …<\/p>\n

\u017divot i smrt u Mostaru su smje\u0161teni oko njegovih d\u017eamija, kraj \u010dijih snje\u017eno bijelih minareta su \u010dempresi, koji kao mra\u010dni blizanci prote\u017eu svoje sablasne oblike:<\/p>\n

Noirs soupirs de feuillage elanc\u00e9s Vers les cieux.<\/em><\/p>\n

U sjenama njihovih groblja, ne zaba\u010denim kao kod nas, ni o\u017ealo\u0161\u0107enim nesigurnim mislima, podi\u017eu svoje turbanima ukra\u0161ene nadgrobne stupove.<\/p>\n

Nema grmljavine crkvenih zvona pozivaju\u0107i vjernike na molitvu, nego mujezin \u2013 stariji \u010dovjek bijele brade, u zoru, podne i uve\u010de, penju\u0107i se na svaki minaret, sa svoje zra\u010dne platforme, \u0161alje svoj tugaljiv poziv koji se kao eho vra\u0107a i odlazi. I upravo kad se posljednji eho smiri, na ulaznim vratima d\u017eamije, bogato ukra\u0161enim arabeskama, \u0107ete ugledati redove i redove cipela \u2013 jer ko bi se usudio unijeti uli\u010dnu pra\u0161inu po kojoj hodate na tepihe okrenute prema Meki! Misli me vode Bajazidu, tamo daleko u Konstantinopolj, u sjenu d\u017eamije koja nosi njegovo ime, gdje po\u010diva u grobu prekrivenom zlatnim i srebrnim tepisima, s polo\u017eenom ciglom pod njegovom glavom, ciglom na\u010dinjenom od pra\u0161ine pometenom s njegove obu\u0107e i odje\u0107e. Jer postoji stih u Kuranu koji daje smisao svemu tome: Onaj koji je zaprljan zemaljskom pra\u0161inom, ali koji hodi Allahovim putem, ne treba se bojati vatre pakla.<\/p>\n

Uske uli\u010dice Mostara su prekrasan pejsa\u017e. Svako skretanje je slika s dovoljno boje da bi svakog impresionista dovela do ludila od u\u017eitka. U sjenovitim kutovima sjede prodava\u010di pe\u010denih kestenja ispod dronjavih nadstre\u0161nica i veli\u010daju gromkim glasom vrelu kvalitetu svojih raspuknutih plodova. Igraju\u0107i se u blizini svojih kapija su prekrasna dj\u010dica, nose\u0107i na sebi a la Memeluci hla\u010de obojene u cvjetnim bojama, svijetlo\u017eute, tre\u0161nja crvene i u tonovima krizantema. Vitki mladi\u0107i, s malim d\u017eezvama kafe u rukama, tr\u010de tamo-amo kako bi opskrbili stalnu potra\u017enju za ovim omiljenim napitkom. Turske \u017eene, lica prekrivenih neprozirnim muslinom, vuku svoje \u017eute cipele gegaju\u0107im korakom. Te ru\u017ene figure su u dugim mantilima su zakrabuljene fered\u017eom, \u010dije za\u0161ivene kapulja\u010de skrivaju lice i \u010diji rukavi vise prazni zaba\u010deni preko le\u0111a unatrag. Visoki bradati trgovci u blistavim bijelim turbanima le\u017eerno hodaju sve\u010danim hodom kroz gomilu.<\/p>\n

Mali kiosci, s druge strane, otvaraju svoja vrata ranim jutrom. Svaka prodavaonica je kao kavez sa menan\u017eerijom koja dr\u017ei Tur\u010dina ili dva koji \u010du\u010de i koji glume poseban vid trgovine. Opan\u010dari okru\u017eeni ljepilom, bojama i brojnim redovima drvenih obu\u0107arskih kalupa. Kroja\u010di, sjede\u0107i prekri\u017eenih nogu i nadvijeni nad raznom odje\u0107om, \u0161iju. Kujund\u017eije, nagnut nad bakarne pladnjeve ukra\u0161avaju ih zlatnim i srebrnim nitima, a \u010duje se ravnomjerno udaranje \u010deki\u0107a. Mimo sve ove zbrke, u poluprigu\u0161enom svjetlu, sjedi glava obitelji, s bijelim turbanom na glavi, lica pasivne sudbine, o\u010diju fiksiranih u jednu ta\u010dku, s orlovskim nosom koji str\u0161i ponad bijele brade, bronzanih obraza, prozirnih prstiju kao pti\u010dijih kand\u017ei, nagnut je nad nargilu koja se nikad gasi.<\/p>\n

Prelazimo veliki kameni most \u2013 most toliko poznat da od njega potje\u010de i ime Mostara. S jednim jedinim lukom, koji se prote\u017ee s kamena na kamen iznad dubokog korita rijeke Neretve, ima oblik polukruga. Dvije masivne kule prijete\u0107i \u010duvaju uzak put sa stepeni\u0161tem koje vodi do mosta. Kako smo deosegli sredi\u0161te luka, naginju\u0107i se preko ograde, glave nam zahva\u0107a vrtoglavica gledaju\u0107i u modru vodu s brojnim virovima i koja nezaustavljivo juri. Na udaljenijoj strani mosta, prolaze\u0107i ispod lu\u010dne kapije gdje bronzani prosjak u prljavim dronjcima pru\u017ea ruku kao da je mumijina, po\u010dinju siroma\u0161nije \u010detvrti grada. Male prodavaonice, mo\u017eda manje privla\u010dne, su vi\u0161e natiskane u\u017eurbanim gomilama. Trgovci povr\u0107em i vo\u0107em su zauzeli sve \u0161tandove pored mesnica gdje gove\u0111i jezici, svinjske nogice i krvave jenje\u0107e glave vise u odvratnom mno\u0161tvu. Ovdje zadovoljstvo prestaje.Par izuzetaka u nastavku, ali dojam se brzo mijenja. I na\u0161li smo se u otvorenom selu na lijevoj obali. Sjenke \u017ealosnih vrba nad virovitom rijekom; visoko u brdu svjetlucaju tornjevi Pravoslavne crkve, a iza nje krivudavi obrisi tvr\u0111ava na brdima koji brane ovaj slikoviti komadi\u0107 Orijenta jo\u0161 nena\u010det modernim \u017eivotom.<\/p>\n

(Prevod s engleskog: Tibor Vran\u010di\u0107)<\/p>\n

Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ernest Cliford Peixotto (1869-1940) bio je ameri\u010dki umjetnik, ilustrator i autor, poznat po svojim muralima, putopisima, i umjetni\u010dkim djelima, koja je redovno objavljivao u \u010dasopisu Scribner. Ro\u0111en je 1869. godine u San Francisku, kao jedno od petoro djece u sefardskoj familiji. Studirao je umjetnost na Mark Hopkins institutu za umjetnost, gdje ga je Emil Carlsen…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11838,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11837","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11837","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11837"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11837\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11839,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11837\/revisions\/11839"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11838"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11837"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11837"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11837"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}