{"id":577,"date":"2015-12-08T16:53:02","date_gmt":"2015-12-08T15:53:02","guid":{"rendered":"http:\/\/staging.cidom.org\/?p=577"},"modified":"2015-12-20T15:01:05","modified_gmt":"2015-12-20T14:01:05","slug":"antun-hangi-zivot-i-obicaji-muslimana-u-bosni-i-hercegovini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/staging.cidom.org\/?p=577","title":{"rendered":"Antun Hangi – \u201e\u017divot i obi\u010daji muslimana u Bosni i Hercegovini\u201c"},"content":{"rendered":"

Rade\u0107i u Bosni Hercegovini kao u\u010ditelj krajem XIX. i po\u010detkom XX. vijeka, u\u010ditelj Antun Hangi radi i na prikupljanju etnolo\u0161ke gra\u0111e iz \u017eivota Bo\u0161njaka. Slu\u017ebuju\u0107i preko deset godina u bo\u0161nja\u010dkim sredinama, Hangi se istinski zaljubljuje u orjentalno-islamski na\u010din \u017eivljenja Bo\u0161njaka. U svom djelu izdanom 1907. g. u Sarajevu ispisuje poprili\u010dno korektno i detljno obi\u010daje stanovni\u0161tva. I premda u djelu nije obuhvatio cjelokupan teritorij Bosanskoga vilajeta, uspio je zabilje\u017eiti veoma slikovito obi\u010daje prilikom ra\u0111anja i umiranja, a\u0161ikovanja i vjen\u010danja, vjerske obi\u010daje kao i brojne ostale sitnice koje \u017eivot \u010dine. Knjiga je i bogato ilustrirana slikama. Ovdje donosimo mali isje\u010dak kojega smo smatrali zanimljivim, a za one koje mo\u017eda zanima cjelopkupno djelo mogu ga prona\u0107i u na\u0161oj biblioteci u rubrici knjige i \u010dlanci.<\/a><\/span><\/p><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

A\u0160IKOVANJE<\/strong><\/p>\n

…A\u0161ikovanje, ah to a\u0161ikovanje! Ima li i\u0161ta idealnijeg i ugodnijeg od a\u0161ikovanja?! Doba, kada je \u010dovjek kao mladi\u0107 za pogled ljubljene djevojke \u017ertvovao dane i no\u0107i, kada nije imao drugih misli ni \u017eelja, nego da vidi caricu srca svoga i da \u010duje milu rije\u010d njezinu, nikad se ne zaboravlja. Dani, kada ga je nje\u017eni stiskaj dragine ruke, slatki posmijeh s njezinih ustiju u\u010dinio najsretnijim \u010dovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac?! Ima li \u010dovjeka na zemlji, koji bi na to zaboraviti mogao?…<\/p>\n

\u2026 Momci se sa djevojkama sastaju ponajvi\u0161e kod komu\u0161anja, zatim kod hatmi, sunnetenja i u svatovima.
\nKakav imu\u0107niji gospodar pozove ve\u010derom momke i djevojke iz kom\u0161iluka ili iz svoje mahale na komu\u0161anje. Djevojke dolaze uvijek u pratnji svojih matera ili neo\u017eenjene bra\u0107e, a momci sami. Momci posjedaju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza. Dok se komu\u0161a, djevojke su otkrivene. Za vrijeme komu\u0161anja su matere onih djevojaka u haremu kod doma\u0107ice, pa dok su one u ku\u0107i, zabavlja se mlade\u017e sama. Tu ima smijeha, \u0161ale i nedu\u017enoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre pridu\u0161eni djevoja\u010dki hihot, a onda sve u\u0161uti. Iza toga nastavlja se prvo; \u0161ali se, smije se \u2013 mlade\u017e ko mlade\u017e. Kada se djevojke malo oslobode, zapjevaju; jedna zapo\u010dne, a druge prihvate. \u010cim su djevojke jednu pjesnu otpjevale, zapjevaju momci drugu, biva nek se vidi, da i oni znaju pjevati.<\/p>\n

Muslimanske su djevojke vrlo stidljive i dobro uzgojene, pa se ni jedna ne \u0107e kroz cijelu ve\u010der usuditi, da momka u o\u010di pogleda, a kamo li da se \u0161njim u razgovor upusti. Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvati, pa ga iskomu\u0161a, zna se, da se injoj momak svigja i da mo\u017ee \u0161njom a\u0161ikovati. Dok kukuruz komu\u0161aju, naravno je, da doma\u0107in dobro pazi, da megju mlade\u017e ne dolaze o\u017eenjeni ljudi ili nepozvani momci i mu\u017eevi koje druge vjeroispovijesti…<\/p>\n

…Kada momci vide, da je jedan momak \u00abcuru\u00bb zavolio i \u0161njom a\u0161ikovati po\u010deo, pa da i ona njega voli, rijetko \u0107e joj drugi na a\u0161ikovanje do\u0107i, a da i dogje, bilo bi mu uzalud. Dok ne dogje pravi, djevojka se ne \u0107e pokazati, niti \u0107e mu na vrata iza\u0107i. Ako je on slu\u010dajno na vratima zate\u010de, ona \u0107e se, kako vidjesmo, izgovoriti sa nenom ili dedom ili kako druk\u010dije, samo da ne mora \u0161njime a\u0161ikovati.
\nIma i takovih djevojaka, koje ne mogu da sebi odaberu stalnoga momka, nego a\u0161ikuju sad s ovim sad s onim, kako im ve\u0107 koji na a\u0161ikovanje dogje. Ako je takova djevojka lijepa, naravno je, da \u0107e se u nju po vi\u0161e momaka zaljubiti, te joj na a\u0161ikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred vratima ili ku\u0107om takove djevojke sastanu po dva, tri ili vi\u0161e momaka, ne \u0107e ni jedan da uzmakne, nego zametnu kavgu, pa se \u010desto potuku i iskrvare, a bilo je ve\u0107 i mrtvih glava.<\/p>\n

Momci nose svojim djevojkama, a osobito, ako su \u0161njima dulje vremena a\u0161ikovali, razne darove kao: smokve, partokole, naran\u010de, limunove, reza\u0107ije, gro\u017egjice i drugo koje\u0161ta. Djevojke opet daju momcima kite cvije\u0107a, gurabije, je\u010derme, \u010devrme i jabuke. Darove daju jedan drugomu ili iz ruke u ruku, ili ih \u0161alju po kakovom djetetu ili staroj neni, koja \u0107e kraj dara i kakovu poruku donijeti. \u010cim djevojka s momkom dulje a\u0161ikuje, tim je slobodnija, pa ne samo da mu daje darove, nego ga, ako prolazi pokraj njezine ku\u0107e, i sama na a\u0161ikovanje zove. Rije\u010dima ga zovnuti ne mo\u017ee i ne smije, nego se hita na njega cvije\u0107em i jabukama…<\/p>\n

Antun Hangi<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rade\u0107i u Bosni Hercegovini kao u\u010ditelj krajem XIX. i po\u010detkom XX. vijeka, u\u010ditelj Antun Hangi radi i na prikupljanju etnolo\u0161ke gra\u0111e iz \u017eivota Bo\u0161njaka. Slu\u017ebuju\u0107i preko deset godina u bo\u0161nja\u010dkim sredinama, Hangi se istinski zaljubljuje u orjentalno-islamski na\u010din \u017eivljenja Bo\u0161njaka. U svom djelu izdanom 1907. g. u Sarajevu ispisuje poprili\u010dno korektno i detljno obi\u010daje stanovni\u0161tva.…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11408,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-577","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/577","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=577"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/577\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9403,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/577\/revisions\/9403"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11408"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=577"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=577"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/staging.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=577"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}